pjesma za 30. rođendan
Odrasla sam žena i ništa
me više ne ranjava osim smrti rudara—
tihu tugu običnih stvari ostavljam vama koji ništa ne slutite.
Cijenim pijace, mlak juli, ulice s drvoredima.
Klonim se tuđih ispuštenih šansi,
izlazim tek kad mine vrelina.
Odrasla sam žena.
U svoj sam strah unijela lampu i pod njenom svjetlošću
čitam retke crne hronike. Dragi uredniče,
šta da radim ako odgovaram opisu svake nestale mačke?
Ipak,
neka bude sunca. Mala plaža
gdje ljetujem sama, gdje sama
na treći sprat iznosim cekere i sa svima razgovaram
isključivo pitanjima. Koliko je sati?
Kada će plima? Da li i ti, Ta i Ta,
nekad pomisliš: hoću svoju mamu,
i shvatiš da rekla si to naglas
i da puna je kafana?
Odrasla sam. Žena.
Ko bi rekao, kaže maternica,
sigurno ne ja kažu strije.
Vidi nas, gorde u ogledalu.
Izljubimo se pred spavanje,
svoje na svome. Laku noć,
kažemo. Hvala ti. Žao mi je.
Selma Asotić

Devojčica broj 2 – 8 godina: Vežbe disanja
NE ratnoj ekonomiji, NE Europi rata!
Radnička prava novinarki: Svaka druga ispitanica doživjela mobing...
Pravo na rad osoba s invaliditetom, jer feminizam je - zaštititi p...
Zavod za zapošljavanje i Sram
Prekovremeni rad: Poslodavci izbjegavaju plaćanje pod izgovorom ne...
Prostor između nas: radnice u kulturi
Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu
KONTAKT
Ukoliko te već nismo kontaktirali, a želiš da daš svoj doprinos, molim te da nam pišeš na uredništvo@feministika.ba