Hiljade potencijalnih krivičnih djela nasilja nad ženama nikada ne završi u sistemu i statistici nasilja

Piše: Slađan Tomić

“Podaci, statistika i transparentnost – ko zapravo zna šta se dešava”, autorica Alma Gačanin

Koliko je ubijenih žena tokom godine u BiH, koliko je bilo pokušaja ubistva žena, koliko je žena prijavilo nasilje i šta su sudski epilozi…?

Na sva ova pitanja odgovori možda postoje. Negdje, ali ne i u Bosni i Hercegovini.

Čak 13 MUP-ova (10 kantonalnih, dva entitetska i policija Brčko distrikta) imaju različitu metodologiju, a veliki broj sudova i tužilaštva dodatno čini sistem fragmentiranim. To otežava borbu protiv nasilja nad ženama, efikasnu kaznenu politiku, ali i prevenciju rodno zasnovanog nasilja.

Ovakav rascjepkan, neusaglašen i pomalo anarhičan sistem, sam po sebi, otvara pitanja znamo li uopšte šta se dešava u “svoja četiri zida nasilja”.

Različita zakonodavstva

Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice je od tužilaštva prikupila statističke podatke o ubistvima žena u Bosni i Hercegovini u periodu 1. Januar 2023. –  31.decembar 2024.godine.

Prema toj statistici ubijeno je 35 žena, a 22 predmeta su okončana donošenjem presude.

– Ne, Agencija ne vodi evidenciju o slučajevima femicida ali dobijamo informacije od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine o predmetima ubistava žena. Te informacije možete naći na našoj web stranici – kaže Joško Mandić, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine.

Podatke skuplja Gender centar Federacije BIH i Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske, a podaci koje skuplja Visoki sudski i tužilački savjet tiču se presuda i sudskih presuda.

Osim rascjepkanosti institucija problem su i različita zakonodavstva.

– Femicid kao krivično djelo nije definisano krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, pa tako ne postoji ni osnov za vođenje evidencija za ova krivična djela. Jedino je izmjenama KZ Federacije BiH definisano krivično djelo teško ubistvo ženske osobe. U vezi sa tim, nadležni sudovi vode evidencije u vezi ovog krivičnog djela dok Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine putem CMS sistema ima statistiku tih djela – dodaju iz Agencije za ravnopravnost spolova.

Grube brojke bez analize

Dio podataka i statistike vode i ministarstva unutrašnjih poslova, ali ponajviše u pogledu izvršenih krivičnih djela što je tek samo dio podataka koji su neophodni za izradu kvalitetne analize.

– Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske u elektronskim evidencijama vodi sva krivična djela propisana KZ RS, te tako i krivična djela ubistva, gdje su žrtve razvrstane prema polnoj i starosnoj strukturi. Oblast nasilja u porodici je posebno i detaljno razrađena u elektronskoj evidenciji u skladu sa Zakonom o o zaštiti nasilja u porodici – kaže Mirna Miljanović, načelnica Odjeljenja za odnose s javnošću MUP-a RS.

No, svi ovi podaci su grube brojke bez dubinskog analiziranja problema i šire statistike.

Zbirni brojevi o najekstremnijem obliku rodno zasnovanog nasilja – femicida mogu stvoriti iluziju da se statistika o nasilju vodi kvalitetno.

– Sistem je fragmentiran – kaže advokatica Jovana Kisin Zagajac.

Sveobuhvatnijih, preciznih i jasnih podataka o rodno zasnovanom nasilju, saglasni su naši sagovornici, ipak nema.

Iz Fondacije CURE kažu kako je nedostatak kvalitetnih podataka višegodišnji problem.

Prva prepreka neuređenog i fragmentiranog sistema je izrada uporednih podataka.

– Institucije ne izlaze u javnost sem od slučaja do slučaja, tako da je teško  da se uspoređuju podaci kada ne znamo ko šta vodi – kažu iz Fondacije CURE.

I kada ima informacije, javnost uglavnom zna osnovne podatke: koliko je izvršitelja i koliko je presuda, ali doći do podataka o procentu procesuiranih prijava nasilja je Sizifov posao čak i za feminističke organizacije.

– Jasno je da podaci nisu uporedivi, jer nisu sistematski sakupljani, niti se vode na nivou čitave BiH – dodaju iz Fondacije CURE.

Objedinjene informacije

I advokatica Jovana Kisin Zagajac mišljenja je da podaci koji trenutno postoje u velikoj mjeri nisu uporedivi između različitih nivoa vlasti i institucija.

– Entiteti i distrikt imaju različite sisteme evidencije, različite metodologije i različite načine klasifikacije djela. Policijski podaci često nisu metodološki usklađeni sa tužilačkim i sudskim statistikama. To znači da broj prijava, broj optužnica i broj presuda često nisu direktno uporedivi – kaže naša sagovornica.

Kisin Zagajac: “Problem je što se značajan broj prijava nikada zvanično ne evidentira”

Uviđa i kako sporazumi o priznanju krivice i struktura kazni nisu sistemski analizirani u kontekstu rodno zasnovanog nasilja.

– Bez metodološke usklađenosti, statistika ne daje pouzdanu osnovu za kreiranje javnih politika – ističe Kisin Zagajac.

Ona dodaje da evidencije moraju voditi sve institucije koje dolaze u kontakt sa slučajem tj. svi subjekti zaštite: policija, centri za socijalni rad, tužilaštvo i sudovi, ali na način da su informacije objedinjene u centralizovan sistem.

– Policija evidentira prijave i procjene rizika, tužilaštva kvalifikacije djela i odluke o optuženju ili sporazumima, a sudovi izrečene mjere i kazne. Međutim, to nije dovoljno. Potrebna je centralizovana, objedinjena baza podataka na entitetskom ili državnom nivou koja omogućava da se prati „životni ciklus“ slučaja, od prve prijave do pravosnažne presude – dodaje.

Problem je što se, naglašava Kisin Zagajac, značajan broj prijava nikada zvanično ne evidentira. U praksi se dešava da policija izađe na teren, obavi razgovor i napravi procjenu da li se radi o krivičnom djelu ili „porodičnom sukobu“.

– Ako službenik procijeni da predmet ne „zavređuje“ punu obradu uz formalnu procjenu rizika, uzimanje izjava i obavještavanje tužioca slučaj ostaje na nivou službene zabilješke. Takve zabilješke se često ne evidentiraju u sistem kao prijavljena djela porodičnog nasilja. Na taj način hiljade potencijalnih krivičnih djela nasilja u porodici nikada ne postanu dio zvanične statistike – ističe.

Pojašnjava da postoje pojedinačne baze, policijske, sudske (CMS), tužilačke interne evidencije, ali da ne postoji objedinjeni registar koji povezuje sve podatke u jedinstvenu analitičku cjelinu.

– To znači da ne postoji institucionalni mehanizam koji automatski povezuje podatke o ranijim prijavama, izrečenim zaštitnim mjerama, povratništvu i konačnim presudama. Takva fragmentacija otežava identifikaciju obrazaca nasilja i procjenu rizika na sistemskom nivou – zaključuje Kisin Zagajac.

(Ne)uređenost podataka, sudska praksa i krivična politika

Proteklih godina javnost je imala uvid u sirove obrise statistike nasilja koji su pokazivali da je broj femicida u porastu.

Federaciji je to, uz snažan angažman civilnog sektora, bio povod da donese izmjene Krivičnog zakona, ali bi uz kvalitetnije statističke brojke moglo biti urađeno više, i to na nivou oba entiteta.

– Ovakva kontinuirana sistemska neuređenost i manjak preciznih podataka kada je riječ o femicidu i rodno zasnovanom nasilju ne utiče samo na to da nemamo statističke podatke, već uzrokuje dalekosežniji problem, jer direktno otežava dosljednu sudsku praksu i realne kaznene politike, onemogućava razvoj standarda u postupanju i edukacije, i otvara praznine u pravnom sistemu – dodaju iz Fondacije CURE.

Takav sistem, dodaju, prevenciju čini gotovo nemogućomm, jer, dodaju, bez podataka ne može se raditi ni procjena rizika, razvijanje zaštitnih mera niti se svi problem vezani za femicide mogu pravilno prepoznati.

Manjak kvalitetnih podaka, mišljenje je Kisin Zagajac direktno i u velikoj mjeri utiče na kaznene politike koje se oslanjaju na statističke pokazatelje i procjenu društvene opasnosti određenih djela.

– Ako su podaci fragmentirani ili nepotpuni, kaznena politika se formira bez pune slike. Dodatno, i dalje je statistički najčešća sankcija za krivično djelo nasilja u porodici uslovna osuda ili simbolična novčana kazna – navodi.

Šira slika problema

Bez sistemske analize učinka takvih sankcija  uključujući podatke o povratništvu i eskalaciji nasilja – teško je govoriti o stvarnoj preventivnoj funkciji kažnjavanja.

– Ako ne znamo koliko je predmeta završeno sporazumom o priznanju krivice, koliko je puta zaštitna mjera prekršena prije težeg ishoda i kakva je struktura kazni, ne možemo procijeniti da li je kaznena politika adekvatna ili preblaga a takve informacije dobijamo isključivo kroz ciljane upravne postupke na osnovu Zakona o slobodi pristupa informacijama bez mogućnosti redovnog pristupanja objavljenim podacima – smatra Kisin Zagajac.

Dodaje da je važan ugao u sagledavanju ovog problema i transparentnost.

Netransparentni i neuredno vođeni podaci o sporazumima o priznanju krivice, strukturi kazni i izricanju zaštitnih mjera moraju biti javno dostupni.

– Bez transparentnosti nema ni javne kontrole kaznene politike. Drugi važan aspekt je analiza obrasca. Femicid rijetko nastaje iz izolovanog incidenta, gotovo uvijek mu prethodi niz prijava, prijetnji i blažih sankcija. Ako podaci nisu objedinjeni i sistemski analizirani, svaki slučaj se posmatra kao izolovan, a ne kao dio šireg problema rodno zasnovanog nasilja. I dalje javnost uglavnom raspolaže samo informacijama iz konkretnih slučajeva pojedinačno bez pogleda na širu društvenu sliku ovog problema –  zaključuje naša sagovornica.

—

(8. mart 2026. godine u Sarajevu slavimo na ulici u protestnoj šetnji protiv rodno zasnovanog nasilja i za dostojanstvo, sigurnost i prava svih žena i djevojčica. Ovaj tekst je doprinos Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA/Feministika Osmomartovskom maršu 2026. godine, maršu posvećenom borbama, otporu i solidarnosti žena širom zemlje.

Pozivamo sve da 8. mart obilježite izlaskom na osmomartovske marševe u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjaluci… Vidimo se na ulici.)