Iako femicid nažalost nije nova pojava u bosanskohercegovačkom društvu o njemu se mnogo više govori posljednjih godina nego ranije. Niz ubistava žena u Bosni i Hercegovini, poput ubistva Nizame Hečimović koju je usmrtio bivši partner i prenosio uživo na društvenoj mreži, potakao je bosanskohercegovačko društvo da više problematizira kako sam čin, tako i njegovo procesuiranje.

U publikaciji AIRE centra, Mreže sudija i sutkinja posvećenih jačanju rodne ravnopravnosti i Udruženja građanki FemPlatz „Sudski odgovor na femicid na Zapadnom Balkanu“[1] se navodi kako žene predstavljaju veliku većinu žrtava nasilja u porodici i ostalih oblika rodno zasnovanog nasilja, a učinioci tog nasilja su uglavnom muškarci.

„Najekstremniji vid nasilja prema ženama je femicid, odnosno, ubistvo žene učinjeno iz mržnje prema ženama, prezira, želje za dominacijom nad ženom i kontrolom nad njenim životom. Femicid u porodičnim i partnerskim odnosima predstavlja značajan deo svih ubistava žena u svetu, a većina ubistava žena i devojčica je rodno motivisana“, navodi se u publikaciji.

Također je navedeno i da je oko 45.000 žena i djevojčica širom svijeta su 2021. godine ubili njihovi intimni partneri ili drugi članovi porodice, što znači da je svakog sata ubijeno više od pet žena i djevojčica.

Prema podacima Fondacije CURE samo tokom prošle godine u BiH zabilježeno je deset slučajeva femicida. Većina muškaraca koji su izvršili ubistvo, kako se navodi, je ranije bila prijavljivana zbog porodičnog nasilja, odnosno zlostavljanja žene koju su ubili.

Femicid i pokušaj femicida su najekstremniji oblik nasilja nad ženama i nisu inkriminisani kao posebno krivično djelo u bosanskohercegovačkim zakonima.

Redovna profesorica krivičnog prava na Pravnom fakultetu u Banjoj Luci Ivanka Marković smatra da je činjenica da javnost traži adekvatan odgovor sistema, to jeste državnih institucija na slučajeve brutalnog ubistva žena od strane muškaraca i pri tom često ističe uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela u naš krivičnopravni sistem kao jedno od rješenja za ovaj oblik rodno zasnovanog nasilja.

„Međutim, praksa je pokazala da se određeni problemi u društvu ne mogu riješiti samo propisivanjem pojedinih inkriminacija, koje nisu praćene adekvatnom edukacijom svih subjekata zaštite žena od nasilja, odnosno korjenitom promjenom patrijarhalnog sistema koji, htjeli mi to priznati ili ne, još uvijek dominira u našem društvu“, smatra ona.

Marković ističe da ako se krene od definicije prema kojoj femicid predstavlja ubistvo žene od strane muškaraca zato što je žena, u praksi bi se u svakom slučaju moralo dokazati da je upravo taj motiv u osnovi ubistva. Obzirom da se radi o motivu, kao subjektivnom elementu bića krivičnog djela, postavlja se pitanje kriterija za njegovo dokazivanje.

Jadranka Miličević, direktorica i suosnivačica Fondacije CURE kaže kako zbog svih žena koje su ubijene, ali i zbog budućih žrtava potreban je zakonski okvir u FBiH koji će femicid prepoznati kao kvalifikaciju.

Postojeći Krivični zakon, prema Miličević, imao je dosta propusta i neadekvatnih sadržaja, te definicija zbog čega je pokrenuto nekoliko inicijativa da se izmjeni postojeći zakon.

„U ovom momentu kada je predstavljen prijedlog novog Krivičnog zakona, ponovo se dešava da ovaj prijedlog nije bio dostupan široj javnosti na komentare, pa se bojimo da ponovo neće biti femicid prepoznat kao poseban član u Krivičnom zakonu“, kaže ona.

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH je na sjednici 4. februara jednoglasno usvojio prijedlog zakona koji bi trebao poboljšati zaštitu od nasilja u porodici i bolje sprečavati nasilje prema ženama.[2] Da bi zakon stupio na snagu, potrebno je da ga usvoji i Dom naroda.

Zakonom se uvode hitne mjere zaštite koje provode policijski organi, mogućnost elektronskog nadzora nasilnika kojem je određena mjera udaljenja iz stana i približavanja žrtvi, regulisana su prava žrtava i zaštićena su djeca žrtve nasilja.

Zakonom je predviđeno uspostavljanje 24-satne besplatne SOS telefonske linije koja pokriva cijelu Federaciju, radi davanja savjeta i pružanja podrške žrtvama nasilja, povjerljivo, odnosno čuvajući i njihovu anonimnost, u vezi sa svim vidovima nasilja obuhvaćenim ovim zakonom.

Još jedna od novina jeste i uvođenje elektronske narukvice nasilniku sa izrečenim mjerama zabrane prilaska, kako bi policija mogla pratiti da li ih poštuje i na vrijeme pomoći žrtvi ukoliko pokuša prekršiti mjeru.

S dnevnog reda povučene su bile izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije kojim bi se uvelo novo krivično djelo – femicid, što je izazvalo negodovanje dijela zastupnika.

Zakoni prema kojima se procesuira femicid

Femicid se u BiH procesuira prema odredbama krivičnog zakonodavstva kojima su regulisane različite vrste ubistava.

Profesorica Marković pojašnjava da osnovne inkriminacije kojima se štiti život čovjeka jesu Ubistvo i Teško ubistvo i one su polno neutralne.

Međutim, zakonodavac u Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH, prema riječima profesorice Marković, pruža posebnu zaštitu ženi za vrijeme trudnoće, jer predviđa poseban oblik teškog ubistva u slučaju kada učinilac liši života ženu za koju zna da je trudna. Učinilac u ovom slučaju nije ograničen na muški pol, tako da ovaj oblik ubistva može izvršiti i žena.

„Poseban oblik teškog ubistva postoji i u slučaju lišavanja života člana porodice koji je prethodno zlostavljan. Pravna kvalifikacija je polno neutralna, ali se može dovesti u vezu sa femicidom“, kaže ona.

Marković dodaje da u svim entitetskim zakonima je predviđen oblik teškog ubistva u slučaju kada je ubistvo izvršeno iz niskih pobuda, bezobzirne osvete ili mržnje.

„Svi navedeni motivi ubistva mogu se dovesti u vezu sa femicidom ako je učinilac muškarac koji lišava života ženu, sadašnju ili bivšu suprugu ili vanbračnu partnerku ili ženu sa kojom je bio ili jeste u emotivnoj vezi da bi je na taj način onemogućio da ga napusti ili da bude u emotivnoj vezi sa drugom osobom ili iz nekih drugih sličnih razloga koji upućuju na zaključak da se učinilac rukovodio mizoginijom“, objašnjava ona.

Pored navedenih postoje i neke druge inkriminacije, kako kaže Marković, u kojima se smrt pasivnog subjekta, odnosno žene tretira kao kvalifikatorna okolnost te se takvi slučajevi mogu dovesti u vezu sa različitim oblicima femicida. Naprimjer infaticid, odnosno ubistvo ženskog novorođenčeta kao način izbora pola djeteta.

Prema profesorici Marković poseban oblik femicida, moglo bi se reći prikriveni oblik femicida, postoji u svim slučajevima u kojima je žena izvršila samoubistvo zbog dugogodišnjeg maltretiranja, psihičkog ili fizičkog, od strane svog intimnog partnera.

Takve situacije su pokrivene krivičnim djelom Navođenje na samoubistvo ili pomaganje u samoubistvu.

„Međutim, u sudskoj praksi gotovo da se ne može naći primjer za ovo krivično djelo, a smatramo da je značajan broj suicida žena, pogotovo ako je žena prethodno bila žrtva porodičnog nasilja, posljedica upravo surovog i nečovječnog postupanja njenog intimnog partnera (bračnog ili vanbračnog)“, objašnjava ona.

Federacija BiH

U Zakonu Federacije BiH kroz glavu 16. štiti se život i tijelo osobe. Tako prema stavu 1 člana 166 ovog zakona kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina onaj ko drugog usmrti, odnosno počini ubistvo.

Prema stavu 2 istog člana zakona, kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se ko drugog usmrti na okrutan ili podmukao način, ko drugog usmrti pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju, ko drugog usmrti iz mržnje, ko drugog usmrti iz koristoljublja, radi učinjenja ili prikrivanja kog drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih niskih pobuda, kao i ko usmrti sudiju ili tužioca u vezi sa vršenjem njihove sudijske ili tužilačke dužnosti, službenu ili vojnu osobu pri obavljanju poslova sigurnosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hapšenja učinitelja krivičnog djela ili čuvanja osobe kojoj je oduzeta sloboda.

Član 167 odnosi se na ubistvo namah.

„Ko drugoga usmrti namah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast njegovim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina“, navodi se u Zakonu FBiH.

U publikaciji AIRE centra i Mreže sudija i sutkinja posvećenih jačanju rodne ravnopravnosti „Analiza prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini (2017-2021)“[3] sutkinja Vrhovnog suda FBiH Ljiljana Filipović pojašnjava da se krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona FBiH može se učiniti samo s umišljajem, direktnim ili eventualnim.

„Da bi postojao direktni umišljaj, učinitelj mora biti svjestan svoga djela (radnje, posljedice i uzročne veze) i htjeti nastupanje posljedice (smrt drugoga), a za eventualni umišljaj učinitelj mora biti svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica i pristati na njeno nastupanje“, navodi sutkinja Filipović.

Ovaj zakon obuhvaća i nasilje u porodici, odnosno prouzrokovanje smrti i usmrćenje člana porodice.

U stavu 5 ovog člana zakona se navodi da ukoliko je krivičnim djelima iz prethodna četiri stava prouzrokovana smrt člana porodice, počinitelj će se kazniti od dvije do 15 godina zatvora, kao i da će se kazniti sa deset godina ili dugotrajnim zatvorom onaj ko usmrti člana porodice kojeg je prethodno zlostavljao.

Republika Srpska

Krivičnom zakoniku Republike Srpske za osnovni oblik krivičnog djela ubistva prema članu 124 stav 1 propisana je kazna od pet do 20 godina, dok je za teško ubistvo propisana kazna najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor. Za ubistvo počinjeno pod posebno olakšavajućim okolnostima počinilac će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Pod teško ubistvo spada, između ostalog, i ubistvo na svirep ili podmukao način, iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih naročito niskih pobuda, člana svoje porodice kojeg je počinilac prethodno zlostavljao, te pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju.

I Krivični zakonik RS-a tretira ubistvo na mah u članu 125, kao i nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u članu 190. Najteži oblik ovog krivičnog djela je kada je kao posljedica nastupila smrt člana porodice.

Brčko distrikt

Prema Zakonu Brčko distrikta članu 163 stav 1 za ubistvo se kaznama kaznom zatvora od najmanje pet godina, dok će se sa najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom kazniti ko drugoga liši života na svirep ili podmukao način, pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju, iz mržnje, iz koristoljublja, radi učinjena ili prikrivanja kojeg drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih niskih pobuda, kao i ko liši života službeno ili vojno lice pri obavljanju poslova sigurnosti ili dužnosti čuvanja javnoga reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica koje je lišeno slobode.

Za ubistvo namah prema ovom zakonu propisana je kazna od jedne do deset godina zatvora.

I ovaj zakon je obuhvatio nasilje u porodici u članu 218.

U priručniku za pravosuđe „Postupanje u slučajevima femicida“[4] se navodi kako je analiza sudske prakse u slučajevima femicida i pokušaja femicida u državama Zapadnog Balkana pokazala da se često ne sagledava rodna zasnovanost ubistava žena zbog čega se ta ubistva ne kvalifikuju kao teška ubistva, odnosno pokušaji teškog ubistva. Dešava se i da krivično djelo bude kvalifikovano kao teško ubistvo, ali da se rodni motivi ne sagledavaju na adekvatan način.

Miličević smatra da je dosadašnja praksa pokazala da se veoma rijetko iskoristila mogućnost maksimalne kazne za počinjena ubistva prepoznata kao femicid. Podsjetila je da je samo jedna presuda u FBiH, prema kojoj su Avdija Selimović i Muriz Brkić osuđeni na po 40 godina zatvora za ubistvo Arnele Đogić.

„Druga koju smo uzimale za primjer je bila presuda u visini 35 godina za ubistvo Alme Kadić, ali kao što je javnost upoznata ova kazna je zamijenjena za 20 godina, što je stvarno neprimjereno. Znači dosadašnje presude za mnogobrojna ubistva žena su bile više nego simbolične i zato smo i tražile da kazne budu strožije“, dodaje ona.

Nepovjerenje u sistem

Psihoterapeutkinja i direktorica Fondacije “Krila nade“, Marija Maja Šarić pojašnjava da je ženama jako teško prijaviti nasilje počinjeno od partnera ili drugog člana porodice.

„Prvo tu je stid, drugo nada da se nasilje neće ponoviti, mišljenje da su one same krive, pa potom strah od policije, osobito ako izjavu uzima muškarac, a i strah da će osoba koja je izvršila nasilje saznati da je prijavljena. Zbog toga većina žena odustane od prijave pa slučaj i ne dođe do tužilaštva“, kaže ona.

Miličević smatra da zakonski okvir, kao i svi ostali zakoni u BiH, posebno u FBIH trebaju da budu garant  ženama i djevojkama da mogu živjeti bez nasilja u svakodnevnom životu.

Ipak naglašava da se treba veći fokus staviti  na prvim prijavljivanjima nasilja i već tada strogo primjenjivati sve zakone da bi se zaštitile žrtve – da slobodno traže zaštitu, da imaju bolju socijalnu i pravnu podršku tokom tih prijava, a posebno kada odluče da napuste nasilnika, jer statistika dosadašnjih femicida je pokazala da nakon rastava ili napuštanja zajednice nasilnici postaju još veći nasilnici i ubice.

„Znači da se žene još uvijek boje prijavljivati nasilje, jer im država i sistem ne daju sigurnost na život bez nasilja i svakodnevnih pritisaka na različite načine. Lanac podrške koji treba da osigura sistem – policija, centri za socijalni rad, tužilaštvo, sudstvo, često puca“, kaže ona i dodaje da su uzrok tome neodgovornost osoba u ovim institucijama, kao i korupcija.

Utjecaj na povjerenje žena svakako može imati sistemsko zakazivanje i propusti. Dok neke žene, prema Šarić, nemaju povjerenje u pravosuđe, ipak postoje i slučajevi sa pozitivnim ishodom, odnosno gdje su počinitelji nasilja kažnjeni.

Postoje i slučajevi gdje su zbog propusta disciplinski tuženi ili sankcionisani nositelji pravosudnih funkcija.

Kantonalnoj tužiteljici u Sarajevu Aidi Topalović je prošle godine potvrđena sankcija smanjenje plate za 30 posto na period od pola godine, zbog prekršaja “nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti“, a koji se odnosi na slučaj uznemiravanja i prijetnji ženskoj osobi koja je kasnije ubijena.[5]

Prvostepena disciplinska komisija Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) je u aprilu prošle godine proglasila Topalović odgovornom da je, postupajući kao tužiteljica u svojstvu zamjenice glavne kantonalne tužiteljice po formiranju i zaduživanju predmeta od 23. oktobra 2020. o izvršenom krivičnom djelu ugrožavanje sigurnosti protiv H.E., 4. novembra 2020. donijela naredbu o neprovođenju istrage protiv prijavljenog, konstatovala u CMS-u da je predmet “završen“, ne preduzimajući nijednu službenu radnju s ciljem provjere navoda iz podnesenog izvještaja policije.

U odluci se navodi da je Topalović propustila ključnu radnju – saslušanje oštećene, a zatim i druge radnje dokazivanja, te po prijemu novih izvještaja i operativnih materijala i dalje svjesno nije postupala i preduzimala nijednu službenu radnju s ciljem provjera novih navoda.

Oštećena K.J. je, navodi se u odluci Prvostepene disciplinske komisije, 5. decembra 2020. bila upucana hicima iz vatrenog oružja od strane prijavljenog H.E., nakon čega je 14. decembra preminula, a H.E. pravosnažnom presudom proglašen krivim za ubistvo.

Prvostepena disciplinska komisija je tada izrekla sankciju smanjenje plate za 30 posto na period od šest mjeseci, što je Drugostepena disciplinska komisija potvrdila, a u konačnici tu sankciju je potvrdio i VSTV.

Prevencija kao prioritet

Nedavno je u Sarajevu održan okrugli sto “Unapređenje pravosudnog odgovora s ciljem zaštite žena i sprečavanja nasilja nad ženama”[6] na kojem je, između ostalog, rečeno da razumijevanje i prevencija femicida moraju biti prioritet svih institucija, jer je svakim danom sve jasnije da je reakcija sistema na nasilje prema ženama još uvijek nedovoljna.

Tom prilikom Sabina Đapo, menadžerica Programa za Zapadni Balkan AIRE centra, naglasila je važnost konstruktivnog dijaloga i koordinacije među svim relevantnim akterima u lancu prevencije i procesuiranja femicida, najtežeg oblika rodno zasnovanog nasilja.

“Većini ubistava prethodilo je dugotrajno nasilje, ili podnošenje zahtjeva za razvod i napuštanje počinitelja, čineći femicid skoro predvidivim. Ovim skupom želimo naglasiti ključnu ulogu svih institucija – pravosuđa, policije, socijalnih službi, ali i obrazovnih ustanova – u prevenciji ovakvih zločina, njihovom efikasnom istraživanju i adekvatnom sankcionisanju”, zaključila je Đapo na okruglom stolu.

Važnost prevencije ističe i psihoterapeutkinja Šarić.

„Iskreno mislim da je prevencija prvi korak – preispitati vrijednosni sistem našeg društva, zapitati se kako to da je o.k. brutalno prebiti/ ubiti ženu samo zato što je žena. Pisati i o slučajevima koji su pozitivno završili i na taj način podržati žene da traže svoja prava“, smatra ona.

Profesorica Marković navodi da je stvaranje kolektivne svijesti o neophodnosti postizanja nulte stope tolerancije na rodno zasnovano nasilje, preduslov za sigurniju budućnost žena.

Ona smatra da u BiH postoji prilično dobar pravni okvir za zaštitu žena od rodno zasnovanog nasilja, ali da postoji problem u primjeni. Hitnost postupanja je osnovno načelo zaštite žena od nasilja u porodici, a u praksi imamo postupke koji traju mjesecima, pa čak i godinama.

Takva primjena prava, prema Marković, ne dovodi do zaštite žrtve ni u kojem slučaju, a pogotovo ne u slučajevima nasilja u porodici koje često, za vrijeme trajanja postupka, eskalira, a nažalost, ponekada završi ubistvom žene.

„Najbolji vid prevencije, prema mom mišljenju, jeste efikasna, brza primjena postojećih rješenja, odnosno hitnih mjera zaštite i zaštitnih mjera kojima će se pružiti zaštita žrtvi nasilja u porodici i spriječi dalje vršenje nasilja. Pored toga, u slučajevima kada se dokaže izvršenje krivičnog djela iz oblasti rodno zasnovanog nasilja, neophodno je izricati veće mjere kazne zatvora, a ne samo novčane kazne ili uslovne osude“, smatra ona.

Međutim, bez promjene svijesti pojedinaca koji i u dvadeset i prvom vijeku smatraju da je žena stvorena da služi muškarcu, te da muškarac ima pravo upravljanja njenim životom, pravna norma sama po sebi neće postići mnogo u sprečavanju nasilja nad ženama, dodaje Marković.

Miličević je mišljenja da kompletno bosanskohercegovačko društvo treba da preuzme odgovornost za povećan broj nasilja i femicida, jer reakcija izostaje.

„Svi trebamo da prihvatimo činjenicu da nasilje nije privatna stvar pojedinaca/ki nego globalni problem društva“, zaključuje ona.

[1] Sudski odgovor na femicid na Zapadnom Balkanu – pravni okvir i sudska praksa

[2] Usvojen Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama u Federaciji

[3] Analiza prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini 2017-2021.

[4] Postupanje u slučajevima femicida – priručnik za pravosuđe

[5] Tužiteljici iz Sarajeva potvrđena sankcija smanjenje plate

[6] Okrugli sto u Sarajevu: Femicid nije tragedija, već sistemski propust