Doze fleksibilnosti

Oct 5, 2022 | drugarstvo i borba, u fokusu

Tagovi:
Autor/ica: Boriša Mraović

Više od dvije decenije traje uspon digitalnih platformi. Platformski kapitalizam jedan je od naziva za proces koji je ovaj uspon polučio. U ovom periodu, gotovo da je nestalo zona svakodnevnog života koje nisu zahvaćene i načete digitalnim osvajanjem. Svako je na nekoj pod neprekinutim nadzorom algoritama. Tako kupujemo, tugujemo, komuniciramo i družimo se, gledamo i slušamo, učimo i mislimo. S nama su stalno. Posljednja decenija je pokazala da ovaj pomak pogoduje visokoj koncentraciji ekonomske moći. Ogromnu većinu digitalnih prostranstava povezanih sa podacima kontroliše 7 multinacionalnih kompanija (Alibaba, Alphabet (Google), Amazon, Apple, Facebook, Microsoft i Tencent) baziranih u SAD-u i Kini. U 2019. godini zajedno su zaradili 1010 (hiljaduideset) milijardi dolara.

Poslovni model im se uglavnom oslanja na besplatnom pristupu servisu što je moguće više korisnika koji proizvode sadržaje i beskrajne gigabajte podataka čija se mrežna prediktivna sposobnost dalje marketizuje tj prodaje kao usluga. Ove su platforme toliko narasle i postale toliko važni dijelovi svjetske komunikacijske i logističke infrastrukture da se možda nalazimo u situaciji u kojoj su sada one, a ne banke, „too big to fail“ (prevelike da bi propale).

Digitalna i algoritamska reorganizacija nekih ranije postojećih i poznatih usluga i servisa drugi je narastajući sektor. Uber je pionir reorganizacije usluge pojedinačnog auto-prevoza koji je poznat u formi taksija jako dugo. AirBnB je intervenisao u hotelijerski sektor a platforme za dostavu u uslugu koju su nekada nudili sami proizvođači. Platforme tako ciljaju prije svega, ne na stvaranje novih, nego na tržišnu reorganizaciju postojećih proizvodnih domena i odnosa sa ograničenim pristupom i grupnom kontrolom, poput esnafa, cehova ili drugih specijalizovanh industrija.

Platformizacija svijeta je dramatično uticala na to kako ljudi širom svijeta rade i zarađuju za život. Posljednji godišnji izvještaj Međunarodne organizacije rada (MOR) o zapošljavanju i društvenim izgledima naslovljen je „Uloga digitalnih radnih platformi u transformaciji svijeta rada“ (World Employment and Social Outlook 2021: The role of digital labour platforms in transforming the world of work). Prvo kratko o formama, brojevima i rasporedu. Postoje dva osnovna oblika. Prvi uključuje online web bazirane platforme koje uključuju mikrozadatke, „slobodni“ rad različite vrste (freelancing), kompetitivno programiranje i platforme za medicinsko savjetovanje. To su prava najamna tržišta u kojoj je mjerna jedinica rada sat. Ovo potvrđuje i ime jedne – PeoplePerHour – Ljudi na sat. Potražnju generišu Australija, Kanada, Njemačka, Novi Zeland, UK i SAD dok se većina posla obavlja u zemljama u razvoju, prije svega Indiji (oko 20 posto), a potom Filipinima i Ukrajini. Drugi oblik su lokacijski bazirane platforme koje uključuju taksi usluge, dostavu, kućnu brigu i usluge. Današnje stanje je rezultat stalnog uspona koji se može pratiti u posljednjih 20 godina kada počinju prvi projekti. U januaru 2021. bilo je aktivno ukupno 777 takvih platformi ove druge vrste. Iza rasta stoji takozvani venture investicijski kapital. Njaviše je namjenjenih uslugama dostave. Tada ih je bilo 383. Slijede web bazirane platforme kojih je bilo 282 te 106 platformi namjenjenih uslugama taksi prevoza.

Pogledajmo malo pažljivije od čega se „transformacija svijeta rada“ sastoji. Još uvijek ocrtavamo grube konture. Višesmjerna je  i obuhvata više domena političkih i ekonomskih odnosa u društvima između različitih aktera – firmi, radništva, država, regulatornih institucija itd. Platforme su zakomplikovale i otežale primjenu poreskih politika jer su kompanije (platforme) i korisnici (i kao radništvo i potrošači) po pravilu locirani u drugim zemljama. Ovo države kao glavne poreske autoritete stavlja u poziciju u kojoj poreski gotovo da ne mogu direktno djelovati na operacije platformi.

Produbljena digitalizacija radnih odnosa omogućila je praktično svakome sa digitalnim uređajem, mobitelom ili kompjuterom sa pristupom internetu da direktno monetizuje sopstveni rad. Na taj način platforme omogućavaju generalno lakše uključivanje u tržišta radne snage, a onda uključivanje za one kojima su regularna tržišta ranije bila teško dostupna. Brojne platforme omogućavaju jednostavan direktni angažman bez ikakvih troškova pristupa i bez posebnih znanja. Ono što su vam potrebni su, zavisno od platforme, odgovarajući resursi i vještine. Kada je u pitanju AirBnB, resursni zahtijev je najveći – potrebna vam je nekretnina ili barem privremeno okupaciono pravo. Dalje se stvari mijenjaju. Za Uber ili bilo koju sličnu platformu za prevoz potrebno vam je najmanje auto. Za platformu za dostavu hrane treba npr. skuter ili biciklo iako je na nekim moguće angažovati se i bez jednog ili drugog, jednostavno pješke.

Transformacija duboko zahvata i organizaciju rada i radnih procesa. Kao što izvještaj primjećuje „algoritmi sve više zamjenjuju ljude u alokaciji, evaluaciji i administraciji naknada za rad posredovan putem ovih platformi.“ Time se ovi procesi „objektivizuju“ pa se smanjuje prostor prigovorima i organizovanom zahtijevanju drugačijih obrazaca alokacije ili principa evaluacije. S širenjem platformi i pomakom ka tzv. Big Data modelima, nastaje ogromna nevidljiva masa radništva angažovana, često u vrlo nesigurnim radnim uslovima, na poslovima sređivanja, čišćenja i obrade ogromnih količina podataka. Platformizacija društvene interakcije i opšti zaokret ka individualnim profilima kao glavnim oblicima interakcija, uz rastuće kapacitete za obradu  podataka, su doveli do situacije u kojoj sam kapacitet generacije i obrade postaje izvor vrijednosti koja istovremeno nije validirana na tržištu već se uspostavlja kao diskreciona evaluacija samih platformi.

U posljednjih je nekoliko godina cijeli sektor doživio izrazitu ekspanziju i na našim prostorima prije svega ulaskom inostranih firmi, ali i sve dinamičnijim razvojem lokalnog outsorcing sektora. U nekim je zemljama među najvećim sektorima, a pojedine firme u ovom trenutku zapošljavaju po više stotina radnica i radnika na raznim poslovima posredovanim internetskom vezom: prevodi, prodaja, podrška korisnicima za svjetske transnacionalne korporacije i slični poslovi relativno male kompleksnosti. Jedna analiza iz 2021. godine donosi procjene za 8 zemalja istočne Evrope o stopi onih koji rade (ili su radili) putem neke platforme. Procjene variraju od 1,9 posto u Poljskoj do 9,1 posto u Litvaniji. U Hrvatskoj je prema jednoj od ovih procjena 12,1 posto korisnika interneta nekada radilo i nešto zaradilo koristeći neku od platformi, od toga, 8,1 posto odraslih. Srbija je takođe jedna od zemalja u kojima je digitalni rad sve učestaliji. Posljednje su dvije godine, nakon mjera kojima je retroaktivno od slobodnjaka naplaćivan porez na dobit, donijele i sporadične ulične borbe među dio radništva u ovom sektoru. Rezultat je bio prvo organizovanje slobodnjaka tamo. Slične su mjere uvedene i u dijelovima Bosne i Hercegovine.  Ciljale su prije svega na radništvo koje posljednju deceniju živi u Srbiji ili BiH, dok obavljaju stalne ili povremene poslove za firme čije su sjedište i operacije negdje drugo. Dobar se dio posla, posebno unazad nekoliko godina, obavljao u sivoj zoni, uglavnom bez lokalno važećih ugovora i bilo kakve radne ili socijalne zaštite.

Uz sve više tele-digitalnih outsorsanih usluga, najznačajniju je ekspanziju lokalno, u posljednjih nekoliko godina, a sa pandemijom Covida-19 posebno, doživio sektor dostave. Vidjeli smo da je ovih platformi daleko najviše. Ova rješenja spajaju odavno poznatu mogućnost dostave hrane, neograničenu sposobnost stanovništva da hranu dostavlja i potencijalno sve proizvođače gotove hrane. Pored toga, sve više omogućava i nabavke svih vrsti proizvoda iz prodavnica ili tržnih centara čime nudi usluge koje ranije nisu postojale, osim u domenu crnih tržišta. Centralna je potka ovog novog odnosa fleksibilnost u organizaciji rada i radnog vremena, vrsta samogazdovanja.

Evo kako jedna lokalna nastoji privući ljude: „Budi sam svoj gazda. Odlični prihodi i idealna prilika da upoznaš svoj grad kroz razne isporuke. Prijavi se i postani naš kurir za manje od 24h.“ Sve što vam je potrebno su mobitel, aplikacija i račun u banci i već sutra možete početi.  Ipak, prije sutra, važno je da uzmete u obzir par stvari. Naličje fleksibilnosti rada na platformama je činjenica da one „zamagljuju prethodno jasnu distinkciju između zaposlenih i samozaposlenih“. Platformama je vrlo važno da se definicija odnosa onih koji oni koji uz pomoć platforme rade ne približi definiciji radnog odnosa. Ugovori po pravilu sadrže eksplicitne provizije koje unaprijed definišu interpretaciju odnosa. Evo nekih primjera:

Amazon MTurk: “ugovor ne stvara…poslodavac-zaposlenik odnos između vas i zahtijevača ili vas i Mechanical Turka ili naših sastavnica.”

Taskrabit: “Taskeri su nezavisni ugovarači s klijentima a ne zaposlenici…Taksrabita.”

Ola: “Nijedna provizija ovog ugovora se neće interepretirati kao da proizvodi odnos poslodavac zaposlenik”

Sve je više zemalja koje su se odlučile da dopune svoj zakonski okvir u domeni radnih odnosa kako bi dale pravni oblik ovoj novoj formi. Sva riješenja za sada idu na ruku platformama i norme rado priznaju specifični status radništvu platformi. U takvim uvjetima u Hrvatskoj se predlažu izmjene Zakona o radu kojima se predviđa poticanje rada od kuće, za žene. Ova je mjera zamišljena kao demografska, što dovoljno govori o tome kakav se zapravo rad očekuje od žena, onaj domaćinski i skrbni, dok bilo kakav oblik plaćenog rada za žene u ovoj situaciji uvijek ima privremeno i povremeno obilježje. Dobra je to demonstracija političke moći kojom monopolističke digitalne platforme danas raspolažu.

Ako ste žena treba da znate i neke dodatne stvari. Istraživanja pokazuju da ni ovdje rodne razlike, uz svu načelnu apsolutnu jednakost tehnologije, nisu skrajnute. Podaci pokazuju prije svega rodnu podjelu posla tj. otkrivaju da vrlo malo žena radi na platformama koje organizuju transport ili dostavu, dakle u najvećem sektoru. Među malo onih koje rade nema onih koje rade noćne smjene prije svega zbog brige za ličnu sigurnost. Samim time su im nedostupne posebne naknade za noćni rad. Eto prve dimenzije koja uhodi žene gotovo na svakom poslu i uopšte u svakodnevnici.U poređenju sa muškarcima, više žena radi na kraće radno vrijeme, ali među ukupnim brojem onih koji rade puno radno vrijeme približno je jednak udio žena i muškaraca. Što se tiče razloga zbog kojih rade, većina navodi dodatnu zaradu za kućni budžet ili privremenu zamjenu do drugog stalnijeg posla.

Podaci istraživanja iz 2019. godine o platformskom-digitalnom radu u Srbiji pokazali su da žene gotovo u svim sektorima usluga zarađuju značajno manje nego muškarci. U šest sektora koje su analizirali posebno, samo u sektoru usluga „pisanja i prevoda“ žene zarađuju više. U drugima, uključujući IT sektor, kreativni, prodaju i marketing, administrativne usluge i unos podataka žene zarađuju manje.

Novi platformski poslovi značajno povećavaju ono što se nekad zvala „separacija među radništvom“. Time se umanjuje njihova sposobnost da se organiziraju,  pregovaraju o uslovima rada, definicijama odnosa i ugovorima. Automatizovani, elektronski ugovori i medijacija odnosa platformama stare načine borbe čine izlišnim. Fleksibilnost je sasvim sigurno stvarna, ali su, po svemu sudeći platforme puno fleksibilnije nego po njima razasuto radništvo. Sva postignuća prošlosti radničkog pokreta, kolektivno dogovaranje, ograničenja radnog vremena, oblici i institucije solidarnosti, postaju, s novoosvojenim slobodama, nešto za što se ponovo valja boriti.

Udruženje za kulturu
i umjetnost - CRVENA
www.crvena.ba

Udruženje za kulturu
i umjetnost – CRVENA

KONTAKT

Ukoliko te već nismo kontaktirali, a želiš da daš svoj doprinos, molim te da nam pišeš na uredništvo@feministika.ba