Osmi mart očima poslije dvijehiljadite generacije

Starije među nama sjetit će se dokumentarnog serijala „Poslije dvijehiljadite“ kojeg smo kao djeca gledale, strepeći i jedva priželjkujući tehnološki naprednu budućnost u kojoj će automobili letjeti i roboti nam usisavati kuću. Nemali je nesrazmjer između današnjice koju živimo, dobrano poslije dvijehiljadite, i naših ondašnjih očekivanja. 

No, ostavimo nas bumerke i naše razvodnjene snove po strani, i razgovarajmo ovaj put s generacijom rođenom u toj tehnološki bajnoj budućnosti. 

Djevojčice s kojima smo pričale o njihovoj sadašnjosti rođene su u rasponu od 2012. do 2015. godine i danas pohađaju niže razrede osnovne škole. Pišu, čitaju, uče, rade, koriste tehnologiju i ne snebivaju se pred robot-usisavačem. 

Istovremeno, i dalje uglavnom misle da je Dan žena praznik kada treba obradovati mame i učiteljice kakvim buketom cvijeća ili mirisnim parfemom, jer to, robotima i električnim automobilima uprkos, uče u školi i gledaju svuda oko sebe: od ružičastih osmomartovskih popusta na bilbordima do montažnih štandova s cvijećem ispred škola.

Najstarija djevojčica s kojom smo razgovarale na ovu temu ide u peti razred, a najmlađa u drugi. Sve su rođene i u školu idu u glavnom gradu i dolaze iz porodica relativno zadovoljavajuće socijalne slike. Sve pohađaju državne škole, smještene u predgrađu Sarajeva gdje sve i žive. 

U nastavku donosimo njihove odgovore na naša pitanja, data bez ikakvih intervencija osim minimalnih pravopisnih. Na pojedine odgovore imale smo podpitanja, pa smo ih navele ispod odgovora, među zagradama. 

ŠTA JE OSMI MART?

Osmi mart je Dan žena. 

Dan žena.

Međunarodni dan žena. 

(Šta znači međunarodni? Da ga svaka zemlja na svijetu slavi.)

ZAŠTO GA OBILJEŽAVAMO?

Jer su se tad žene u svijetu izborile za pravo glasa.

Obilježavamo ga jer su žene neravnopravne s muškarcima.

Jer nekad žene nisu imale ista prava kao muškarci, nisu smjele da glasaju i da nose hlače, a u školu su išli samo dječaci. 

(Da li su danas ravnopravne? Uglavnom jesu. Mada u nekim zemljama i dalje nisu, recimo, negdje u Aziji ili Africi ne smiju voziti auto ako kraj njih nije muž ili brat.)

Jer se na taj dan sjećamo žena koje su se borile za ista prava s muškarcima. 

Jer se taj dan rodila jedna žena koja je pokrenula borbu za prava žena, ne sjećam joj se imena. 

OTKAD GA OBILJEŽAVAMO?

Odavno.

Ne znam. 

Mislim od prije stotinjak godina. 

Mislim 50 god.

Nisam sigurna, ali znam da su ga slavili i naši roditelji.

ŠTA SI O OVOM PRAZNIKU UČILA U ŠKOLI?

Da je to međunarodni praznik, kao i Prvi maj.

Da se piše velikim početnim slovom.

Da je Dan žena.

Nismo puno, samo kako se pišu imena praznika.

Na času Društvo, kultura, religija, da je to u spomen na žene koje su se borile za jednaka prava.

Da djevojčice mogu biti šta god žele i da nema muških i ženskih zanimanja. 

Jesmo na času engleskog, kako se slavi u Velikoj Britaniji i gledali slike s nekih protesta. 

KAKO SE OBILJEŽAVA U ŠKOLI?

Ide se u školu, ali djevojčice obično ne ispituje, pa se dječaci uvijek bune.

Nekad nam dječaci poklone nešto, prošle godine je svaka djevojčica dobila po bookmark sa svojim imenom od jednog druga iz razreda.

Kupimo učiteljici poklone.

Damo učiteljici poklon, ostalo normalno, kao i svaki drugi dan.

Ima nastave i nisu skraćeni časovi.

ŠTA MISLITE ZAŠTO NE POSTOJI DAN MUŠKARACA?

Jer su ostali dani njihovi.

Jer nije bilo borbe za muška prava.

Ne znam.

Mislim da ima Dan očeva u Americi. 

ŠTA POKLANJATE I KOME?

Učiteljici i mami.

Učiteljici zajedno cijeli razred, nastavnici engleskog neko. Mami uglavnom pravimo čestitku na likovnom.

Cvijeće, čestitke, torbu, Rafaelo…

JESI LI NEGDJE ČITALA ILI S NEKIM RAZGOVARALA O OVOM PRAZNIKU I NAUČILA NEŠTO NOVO, NEŠTO ŠTO TE NE UČE U ŠKOLI?

Jesam s mamom. Da to nije samo kupovanje cvijeća i da ne treba samo jedan dan da se slavi, već svaki dan. I da nije kad nešto spremimo po kući da smo pomogli mami, jer to nije mamin posao, već svih koji tu živimo.

Čitala sam Priče za laku noć za djevojčice buntovnice, pa sam naučila o puno slavnih žena i šta su sve radile kad nije bilo lako.

Jesam kad smo radili Žene BiH za djecu u produženom boravku pa smo pričali kako nisu smjele žene u školu, kako su nekoj slikarki odbili dati stipendiju da studira jer je žena i treba da se uda.

Jesam na interentu s drugaricama kad smo spremale ples na pjesmu Flowers. Gledale smo nastupe nekih djevojčica za Osmi mart u svijetu, u Americi i kako ga one slave, prave transparente o pravima žena i puno više o tom pričaju u školi…

ZNAŠ LI ŠTA JE FEMINIZAM, FEMINISTIČKI POKRET?

Da, GIRL POWER!

Da, to je pokret za prava žena.

Za prava žena i da nema razlike između spolova.

Znam, kad se okupe žene i protestuju. Za ista prava, da nema razlika, da isto zarađuju…

JESI LI ZA TAJ TERMIN IKAD ČULA U ŠKOLI?

Ne, nikad.

Da, na engleskom.

(Na času Engleskog jezika? Da, kad smo gledali slike s protesta i pričali o pravu glasa)

*

Sumirajući rezultate ove naše male ankete u kojoj je učestvovao uzorak od ukupno šesnaest djevojčica uzrasta od 9 do 12 godina, ne mogu a da se opet ne sjetim male sebe s početka ovog teksta koja kvrgavim ljevorukim rukopisom svakog Osmog marta ispisuje jednaku poruku mami:

Danas je osmi mart,

Praznik je majčice tvoj,

Čestitam ti ga srdačno,

I primi poklon moj.

Godine su prošle pune muka dok nisam naučila, ne u školi, dakako, da praznik nije majčicin. 

Nikad, ni šezdeset godina poslije, mada o svemu razgovaramo, nisam pitala mamu da li je strepila od mojih i bratovih osmomartovskih poklona, jer u sjećanju su mi samo neki od „bisera“: daska za rezanje s kič gravurom + drvena kuhača za kuhanje, prekičasti zidni sat koji nas je godinama s centralnog zida dnevnog boravka podsjećao na vlastiti manjak ukusa, plastični leptirići za zavjese… 

Ono od čega sigurno jeste strepila jeste to s koliko će se promila u krvi tata vratiti s osmomartovske proslave, kao i toliki očevi onda. 

Djevojčice koje su pomogle da ovaj tekst nastane, nadam se, u godinama pred njima, neće strepiti ni od koga i uspjet će zaviriti iza bilborda za srebrnu narukvicu za ljepši spol u pola cijene i naći makar neki izvor, neku zvijezdu vodilju, bila to nastavnica, tetka ili internetski portal, koji će im pomoći i ponuditi znanja koja ne mogu naći tamo gdje im komercijalizacija, revizionizam naslijeđa feminističke borbe i ideologizacija obrazovanja na svakom koraku potpliće noge.