Sagorjela sam trčeći da ispunim očekivanja

Apr 30, 2024 | Rad i nerad, temat, U fokusu

Autor/ica: Selma Delić


Dok sam za potrebe jednog književnog teksta istraživala sindrom sagorijevanja, naišla sam na vrlo zastrašujuća svjedočanstva i iskustva osoba, pretežno žena, koje su doživjele
burnout

  • “Progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada.”
  • “Začarani krug neučinkovitosti, međuljudskih konflikata, zanemarivanja vlastitih potreba.”
  • “Razdražljivost, gubitak slobodnog vremena i uopće želje da imaš svoje vrijeme.”
  • “Miks jada, tuge, bijesa, nemoći, nepravde…”
  • “Imala sam osobnost koja je žurila u panici i strahu da stigne baš sve što sam zacrtala.”
  • “Osoba u burnoutu nije motivirana za borbu, već je ravnodušna i pozitivne promjene na poslu joj ne donose olakšanje jer je izgubila očekivanja i nadu.”
  • “Stalno su stizali pritisci a ja sam žurila da stignem ispuniti sva neprestana očekivanja.”
  • “Neugodan telefonski poziv oko nekakve organizacije nečega dok sam vozila po autoputu nakon kojeg sam počela nezaustavljivo plakati pa sam morala stati sa strane na pola sata.”
  • “Kad sam otišla na bolovanje opet nisam spavala jer sam i dalje bila involvirana u proces hoćeš/nećeš.”
  • “Kad sam dala otkaz, tu večer sam zaspala kao top i nakon jako dugo vremena spavala 8 sati u komadu.“
  • “Ako nešto nije dobro, ako nešto osjećamo u želucu kao krivo, to jest krivo i tako trebamo reagirati.”

Šta je zapravo burnout sindrom?

Sindrom sagorijevanja – burnout nije medicinska dijagnoza ali ga Svjetska zdravstvena organizacija prepoznaje kao profesionalni fenomen. 

Burnout je definiran kao produženo stanje stresa vezanog uz posao čiji se vrhunac manifestira potpunom emocionalnom, mentalnom i fizičkom iscrpljenošću. U posljednje vrijeme govori se i o drugim vrstama burnouta koje nisu isključivo vezane uz posao. Briga o bolesnim članovima porodice, pa čak i roditeljstvo također mogu izazvati burnout.

Burnout i depresija se ponekad pogrešno podvode pod isto jer imaju slične simptome, ali su suštinski vrlo različiti. Premda sindrom sagorijevanja može imati i simptome depresije, to nije medicinska dijagnoza za razliku od depresije. Osim toga, okidači burnouta su najčešće vezani uz poslovno okruženje osobe, dok se depresija javlja nezavisno od okolnosti u kojima se osoba nalazi. Još jedna važna razlika leži u činjenici da se simptomi burnouta javljaju u poslovnim situacijama a depresija je prisutna u svim aspektima života. Sama depresija nije predispozicija za sindrom sagorijevanja.

Iznenadit će vas da burnout zapravo ima veći uticaj na stres nego što je obrnuto. Što ste u ozbiljnijoj fazi burnouta osjećat ćete veći stres na poslu zbog, recimo, striktnih rokova. Postepenim razvijanjem simptoma doći ćete u situaciju da posao doživljavate kao ekstremno stresno iskustvo: previše je posla, premalo vremena, stres vas potpuno preplavljuje. Tako upadate u začarani krug i potrebno je što prije potražiti pomoć. 

Iako je burnout oblik stresa važno je znati razliku. Od običnog stresa se možete oporaviti određenim tehnikama opuštanja, a burnout je rezultat nakupljenog zapuštenog stresa i zahtijeva dugotrajan i ozbiljan oporavak.

Iscrpljenost koja prati burnout drugačija je od one koju izaziva stres nakon dugog dana ili teške sedmice na poslu. Iscrpljenost može biti tako ozbiljna da vas potpuno onesposobi. Manjak energije, umor, mentalna udaljenost od posla, pesimizam, cinizam i smanjena produktivnost – simptomi su koji bi vas trebali alarmirati da možda proživljavate sindrom sagorijevanja. Iako postoje kontroverze u vezi s ovim fenomenom, ne može se poreći da je stvaran. 

Podložnost sindromu sagorijevanja varira od osobe do osobe – dva uposlenika mogu prolaziti kroz iste izazove u radnom okruženju ali različito reagovati na njih. Međutim, poznato je da su žene i mladi skloniji razvijanju simptoma burnouta. 

Kako sve počinje?

Uzroke burnouta uvijek ćete pronaći u radnim okruženjima gdje je produžena izloženost stresu uobičajena. Također se navode i dodatni faktori: neravnopravan tretman, nesavladiva količina posla, nedostatak komunikacije, nejasna očekivanja i izostanak podrške od strane nadređenih.

Budući da je broj osoba koje doživljavaju sindrom sagorijevanja u stalnom porastu, možda bi trebalo razmisliti o poslovnim praksama savremenog svijeta koje dovode sve više ljudi na rub sagorijevanja. Da li je prirodno da nam je glava stalno pod vodom i jedva dolazimo do daha?

Savremena poslovna okruženja su u pravilu vrlo dinamična, zahtijevaju visoku produktivnost, isključivo su profitno orijentirana i njeguju kompetitivnu atmosferu. Veliki je pritisak da se ostvare poslovni i finansijski ciljevi. Veliku količinu posla potrebno je obaviti u što kraćem roku, koristeći minimum resursa. Prekovremeni rad se često podrazumijeva. Uposlenici svakodnevno žongliraju nizom zadataka u hektičnom vrtlogu bez preciznih uputa, ciljeva i očekivanja. Granice između privatnog i poslovnog su zamagljene i svima nedostaje vrijeme za sebe. Poslovi koje obavljamo u duhu neoliberalnih vrijednosti najčešće ne odražavaju naše lične vrijednosti, u njima ne pronalazimo svrhu i zaboravljamo ko smo. Konflikt između osjećaja sebe – svojih vrijednosti i neoliberalne radne kulture kreira krizu smisla. Tijelo na krizu smisla odgovara simptomima burnouta

Kriza smisla se odražava i kroz još jedan fenomen – odlaganje spavanja iz osvete – vrijeme za sebe krademo od sna, da bismo vratili nekakav osjećaj kontrole nad svojim identitetom i potrebama. Osvećujemo se neoliberalnoj hustle kulturi samodestruktivnim ponašanjem. 

Fenomen velike rezignacije (Big Quit ili Great Resignation) je vrlo zanimljiva pojava i nameće se kao još jedan odgovor na neoliberalne poslovne prakse. 

U knjizi Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke Aljoša Bagola, slovenski nagrađivani kreativni direktor govori o svom iskustvu sindroma sagorijevanja: “…Vrlo dobro znaš kad pregoriš. Osim gubitka bližnjega, to je vjerojatno najgori osjećaj u životu. Čini se kao da si izgubio sebe.”

Bagola spominje i “četiri jahača pregorjelosti”:

  • Zahtjev za poslušnošću – odgoj stvara poniznost i poslušnost, poštujući tuđa pravila nemamo prostora za razvoj samopoštovanja, svoje potrebe zanemarujemo
  • Uslužnost i empatija – čine nas prijemčivima za preuzimanje tuđih problema i zato ranjivima
  • Preuzimanje odgovornosti – junačka crta ličnosti koja je zapravo kompleks niže vrijednosti
  • Potreba za dokazivanjem, perfekcionizam – nastaje kao posljedica odgoja – roditelji zahtijevaju odličnost i upoređuju nas s drugima, onda odgojimo snažnog unutrašnjeg kritičara

Simptomi

Burnout uključuje niz simptoma koji u konačnici mogu uticati na smanjenje kvalitete života i donijeti brojne zdravstvene probleme kakvi su nesanica, blago kognitivno oštećenje, dijabetes i kardiovaskularne bolesti. Simptomi burnouta nisu odmah uočljivi, ali s dugotrajnom izloženošću stresu, njihov broj i efekti se umnožavaju. Na težinu i obim simptoma burnout sindroma utiču i vanjski, uz posao vezani, ali i unutrašnji, lični faktori. 

Fizički simptomi
  • Pad imuniteta, česte prehlade
  • Glavobolje
  • Bolovi u prsima i mišićima
  • Lupanje srca
  • Unutrašnji nemir
  • Umor, iscrpljenost
  • Razdražljivost
  • Emocionalno prejedanje (želja za slanim i slatkim) ili gubitak apetita
  • Nesanica i poteškoće s usnivanjem i/ili razbuđivanjem
  • Probavne smetnje
  • Pojačano lučenje kortizola
Emocionalni simptomi
  • Gubitak motivacije
  • Osjećaj beznađa i bespomoćnosti
  • Osjećaj neuspjeha, sumnja u sebe i sopstvene vrijednosti
  • Smanjen osjećaj zadovoljstva
  • Nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja
  • Osjećaj alijenacije i usamljenosti
  • Cinizam
  • Pojačane emocionalne reakcije (plač, hiperventiliranje)
  • Naizmjenični osjećaji euforije i tjeskobe
Bihevioralni simptomi
  • Smanjena produktivnost u radu
  • Otuđenje i društvena izolacija
  • Odugovlačenje s izvršavanjem obaveza – prokrastinacija
  • Paranoičnost u odnosima s kolegama
  • Povlačenje i izbjegavanje odgovornosti u poslu
  • Izljevi bijesa, prenošenje frustracije na osobe oko sebe, ispadi
  • Zloupotreba lijekova i psihoaktivnih supstanci
  • Depresija, anksioznost, napadi panike
  • Iritabilnost
  • Autoagresija ili heteroagresija
Kognitivni simptomi
  • Loša koncentracija 
  • Zaboravljivost
  • Smanjen obim pažnje
  • Otežano primanje informacija
  • Smanjene verbalne sposobnosti
  • Problemi s kontrolom impulsa

12 faza burnouta

Burnout se razvija postepeno, tokom dužeg vremenskog perioda izloženosti stresu. Psiholozi Gail North i Herbert Freudenberger izdvojili su dvanaest faza burnouta.

1. Ambicija, potreba za dokazivanjem i perfekcionizam
U najranijoj fazi nema nikakvih znakova burnouta. Entuzijastični ste zbog novog posla, rado preuzimate odgovornosti i obaveze i učite nove stvari. Jako želite da budete produktivni do nivoa perfekcionizma zbog straha od neispunjavanja očekivanja. Da biste se dokazali možda ćete preuzeti više obaveza nego što biste trebali. Prevelika ambicija put je u burnout.

2. Tjerate sebe da radite napornije
Preuzimate više obaveza, brže se umarate i teže obavljate posao, ali vas ambicioznost tjera da radite napornije. Prisutna je i potreba da
sve radite sami i završite posao u najkraćem roku. Posao se prelijeva u privatni život, postajete ovisni o poslu i teško se ikad isključujete.

3. Zanemarujete sebe i lične potrebe
Zanemarujete svoje potrebe za snom, zdravom hranom i vježbanjem. Kao rezultat ovoga opada vam kapacitet pažnje, debljate se i patite od nesanice. Zanemarujete društveni život i svoje polje interesa.

4. Prenosite sukobe i krivicu
Frustracije rastu, upadate u konflikte s kolegama i prenosite frustracije na odnose s prijateljima ili partnerom. Umjesto da osvijestite činjenicu da je problem u vašoj pretjeranoj ambiciji i guranju sebe preko vlastitih granica, krivite šefa, zahtjeve posla ili kolege za svoje probleme.

5. Mijenjate vrijednosti da odredite vlastitu vrijednost
Mijenjate perspektivu, udaljavate se od onoga što vam je prije bilo važno i zanemarujete bliske ljude. Prijatelji, porodica i hobiji vam postaju sekundarni ili čak potpuno nevažni, posao postaje jedini prioritet u vašem životu. Sebe vrednujete isključivo kroz produktivnost i poslovne rezultate.

6. Sram i poricanje problema
Osjećate nelagodu i produktivnost vam opada. Počinjete se udaljavati od drugih. Kako ste promijenili vrijednosti počinjete upadati u konflikte s kolegama, percipirajući ih kao nekompetentne, neprofesionalne i lijene.

7. Socijalna izolacija, povlačenje
Udaljavate se od porodice i prijatelja. Izbjegavate izlaske i svaki poziv na druženje vam prestavlja opterećenje. Ljutite se ako vas neko kritikuje, osjećate se dezorjentisano i bespomoćno. Pričate samo o poslu.

8. Očite promjene u ponašanju
Ušunjava se cinizam, postajete agresivni, nestrpljivi, netolerantni i bijesni.

9. Gubitak sebe, depersonalizacija
Gubite identitet, odvajate se od sebe, od života, kao da izvana posmatrate vlastiti život. Ništa više nema smisla. Maštate o bijegu.

10. Unutrašnja praznina
Osjećate unutrašnju prazninu, tjeskobu i hvata vas panika. Perspektiva je zamagljena, sve oko vas je sivo i bljutavo. Osjećate se nesigurno i izgubljeno. Posao više nema svrhu. Prazninu ispunjavate alkoholom, nezdravom hranom ili psihoaktivnim supstancama.

11. Depresija i očaj
Depresivni ste i osjećate samoprezir koji mogu pratiti i suicidalne misli. Osjećate se neuspješno, neadekvatno i nesposobno. Život vam je izgubio smisao i tonete u beznađe.

12. Mentalni ili fizički kolaps
Finalna faza je potpuni fizički, mentalni i/ili emocionalni kolaps. Može se dogoditi nervni slom. Jednostavno ne možete više ništa. Ova faza zahtijeva hitnu medicinsku brigu i duže bolovanje.

Kako da spriječite sagorijevanje

Način na koji reagujemo na okolnosti i podražaje vrlo je individualan pa su predispozicije za burnout različite za svakoga. Savjeti u svrhu prevencije burnouta korisni su čak i kad smo već ušli u proces sagorijevanja: 

  • Promijenite posao ili razmislite o drugim opcijama
  • Potražite profesionalnu pomoć
  • Osigurajte dovoljno sna
  • Jedite zdravo 
  • Vježbajte
  • Pokušajte prakticirati Mindfulness i meditaciju

Izvori: 

 

Udruženje za kulturu
i umjetnost - CRVENA
www.crvena.ba

Udruženje za kulturu
i umjetnost – CRVENA

KONTAKT

Ukoliko te već nismo kontaktirali, a želiš da daš svoj doprinos, molim te da nam pišeš na uredništvo@feministika.ba