Istraživanja plodnosti u kamenom dobu pokazuju da se tokom neolitika (mlađeg kamenog doba) nešto značajno mijenja. U poređenju sa srednjim kamenim dobom,  mezolitikom, žene počinju da rađaju češće i više djece. Time započinju ono što će postati poznato pod imenom neolitska demografska tranzicija.

Znamo da se svijet kroz istoriju mijenja. Ali to znanje je nekako polu-znanje, više intuicija i kolektivna svijest nego istinsko razumijevanje koliko se i kako svijet promijenio. U tom polu-znanju nema ni razumijevanja o tome koliko se čovječanstvo promijenilo zahvaljujući ženama.

I tu ne govorimo samo o ženama koje su dale neke posebne doprinose nauci, kulturi i politici poput Marie Curie ili Clare Zetkin, Emmy Noether, Vere Rubin, Lise Meitner, Grace Hopper, Barbare McClintock, Njihova su imena zapamćena. Govorimo o neimenovanoj masi žena koje su stvorile čovječanstvo jer su prosto – rađale. Žene kao fabrike ljudi.

Da bismo shvatili kako su žene izmijenile svijet i čovječanstvo, trebamo se vratiti u mezolitik i pogledati kako se razlikovao od neolitika. Stavimo stvari u perspektivu: mezolitik počinje, grubo govoreći, prije nekih 15 000, a neolitik prije oko 8000 godina (oko 6500 godina p.n.e).  Ovdje u u priču kao vodiča uključujemo dr Sofiju Stefanović, profesoricu s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu koja se bavi istraživanjima predistorijske bioarheologije.

Specijalno područje njenog naučnog interesovanja je proučavanje veza između majčinstva, rađanja i podizanja djece i procesa koji se naziva „neolitska ekspanzija“, a opisuje porast nataliteta, odnosno broja ljudi u neolitiku.. Taj proces povećanja fertiliteta ima i još jedan naziv – neolitska demografska tranzicija čime se naglašava demografska promjena u odnosu na mezolitik

Dr. Stefanović je i glavni istraživač projekta BIRTH (Births, mothers and babies: prehistoric fertility in the Balkans between 10000 – 5000 BC) kojeg je finansirao European Research Council (ERC).

Projekat je prvi koji se bavio fertilitetom i promjenama nataliteta koji su se dogodili tokom neolitika u ovom intenzitetu i obimu. Temeljno je obradio mnoge aspkekte neolitika, posebno fertiliteta u području Centralnog Balkana i Panonije, s posebnim osvrtom na Lepenski Vir, ranoneolitska nalazišta u Vojvodini, Golokut u Panoniji, đerdapski lokaliteti ali i na neke uzorke iz Hrvatske i objavljen je niz važnih naučnih publikacija.

Čovječanstvo je počelo u formi malih plemena, raštrkanih grupica nomada koje su živjele od lova, a surov život, bolesti i neizvjesnost im nisu dozvoljavali da imaju veće grupe. I od toga do danas je čovječanstvo naraslo na 8 milijardi. Postoje procjene da je na Zemlji rođeno oko 117 milijardi ljudi. Odakle smo došli i kako smo se ovako namnožili da smo postali dominantna vrsta? Nećemo biti prosti, ali ćemo reći – rodile nas žene.

Moderna slika žena podrazumijeva šire kukove (kako bi to rekli „za rađanje“), uzak struk… Širi kukovi omogućavaju lakši porođaj, a sjetimo se da je u toku evolucije glava ljudi i volumen mozga malo narastao, pa je porođaj bio sve teži. Evolucija je uradila svoje – opstale su žene koje nisu zbog uskih kukova umirale na porodu.

„Ako uporedimo karlice žena iz mezolitika i neolitika, uočićemo da su te neolitiske zaista bile malo šire, što je definitivno ponešto olakšavalo porođaj. Mezolitske žene su imale izduženije i uže karlice“, objašnjava dr. Stefanović.

Uredu. Sada imamo dokaze da se su žene u neolitiku imale anatomsku sposobnost rađati više djece. Ali da li su stvarno i rađale više? Dr. Stefanović kaže – da.

Dokazi za ovo dolaze s jednog od najneobičnijih mjesta koje možete zamisliti. Kako bismo pristupili dokazima, moramo se premjestiti do glave i – zuba.

Dr. Ursula Wittwer-Backofen, s Odjela za biološku antropologiju pri Univerzitetu Freiburg, primijetila je jednu vrlo zanimljivu stvar, koja nam omogućava da indirektno zaključimo ponešto o fertilitetu i trudnoćama kod žena. Primijetila je da se stres trudnoće odražava i na zubni cement. Na osnovu metode TCA  (eng. method of tooth cementum annulation) Wittwer-Backofen, dr. Stefanović i njen tim su istražili[1] dokaze[2] koje o trudnoćama otkrivaju zubi neolitskih žena.

„Kada smo mi analizirali zube mezolitskih i neolitskih žena, ali i muškaraca, u manjem broju ali smo ih imali kao  kontrolnu grupu, zaista se pokazao da je u neolitu taj broj linija stresa značajno povećan, što je na neki način biološki dokaz porasta stresa, odnosno fertiliteta, za koji mi znamo iz arheoloških dokaza da se dogodio, jer je povećan broj arheoloških ostataka. Ali ovo je prvi biološki pokazatelj da se to desilo“, objašnjava dr Stefanović.

Šta se dešava? Zašto je u toku trudnoće poželjno uzimati suplemente kalcijuma? Jednostavno – u toku trudnoće plod crpi majčine resurse, između ostalih i kalcijum iz kostiju i zuba. A zubi, poput godova na drvetu i riblje krljušti dobijaju slojeve materijala iz godine u godinu.

Izloženost organizma stresu i gubitku kalcijuma, otkriva se kao linija na zubnom cementu koja se razlikuje od ostalih. Na osnovu tih nepravilnih inkrementalnih linija, kako ih naučnici stručno zovu, može se zaključiti da je organizam bio izložen nekom stresu. To može biti trudnoća, ali može biti i neka povreda, lom kostiju, tako da inkrementalne linije ne mogu razlikovati uzrok stresa.

Ali, pogodite šta? Kod žena u neolitiku otkriveno je mnogo više ovih linija fiziološkog stresa (zovu se još i „linije krize“) nego kod muškaraca. A u mezolitiku je bilo više linija stresa na zubima kod muškaraca. Dakle, u mezolitiku su muškarci bili lovci, više rade, izloženiji su riziku od povreda, dok je neolitik, kako kaže dr. Stefanović, bio „neka vrsta smiraja za muškarce“,  počeli su da žive su manje stresa. U to doba žene imaju više trudnoća i svaka trudnoća i dojenje su im izvor stresa te stvaraju nepravilne, odudarajuće inkrementalne linije. No, da ne bude zabune – ni tada žene nisu samo „sjedile kući“ i skupljale plodove – imamo dokaze kako su se i neolitske žene bavile lovom.

„Neolit ženama donosi nove probleme, iz kojih one do sada nisu izašle, povećan broj djece je njima povećao stres, pogoršao zdravstveno stanje. Normalno, nije isto ako imate jedno dete, ili šest-sedam, čitava vaša biologija mnogo više pati s tim većim brojem porođaja, a muškarci, sasvim obrunuto, oni su više stresa imali u mezolitu“, dodaje Stefanović.

I sad smo došli do jedne, isto tako ženske uloge i fiziološke funkcije –  dojenja. Dojenje je ujedino i prirodna kontracepcija, naravno ne i 100% efikasna i ne može trajati godinama. Dok dojite, prirodno prestajete ovulirati. Ne možete zatrudniti ako nemate ovulaciju. Nema ovulacije znači da nećete ni imati menstruaciju. Ova kontrola začeća tokom dojenja ima i svoj naziv: metoda laktacijske amenoreje.

Dokazi iz analiza stabilnih izotopa ugljenika i azota ukazuju na to da su žene u mezolitiku dojile znatno duže: mezolitska djeca su dojena do četvrte, pete godine života, a neolitska oko godinu dana.

„Kada konzumirate hranu, hemijski ostaci te hrane se integrišu u našim kostima. Ako sam dijete i počnem da jedem meso, moje duge kosti će se remodelovati. Ali zubi se ne remodeluju. Ona ishrana koja je konzumirana, ona ostane zapamćena u zubima. Mi kada analiziramo dječije skelete, uzimamo velik broj uzoraka zuba, a zna se kojim tempom zubi rastu i zapravo možemo da detektujemo do kojeg je trenutka dijete konzumiralo samo majčino mlijeko, a kada je počela dohrana. I tom metodom smo na uzorcima s Balkana, ali to se pokazalo i na drugim istraživanjima, utvrdili da su mezolitske mame mnogo duže dojile decu. U našem uzorku to je bilo nekad do četvrte i šete godina u mezolitu, dok se u neolitu dužina dojenja skratila, u našem uzorku na jednu godinu “, kaže dr Stefanović.

Dokazano je kako su postojale znatne razlike u praksama hranjenja mezolitske i neolitske djece[3]. Ovo je značilo i da su žene onda nešto duži period bile bez ovulacija, mada znamo i da laktacijska amenoreja ne traje baš cijeli period dojenja. No, ovo je moralo imati odraza na fertilitet. Tokom neolitika, žene su skratile period dojenja i „vratile“ brže svoje ovulacije i menstruacije, što je značilo da su mogle i više puta zatrudniti. Čime su onda to hranile svoje nejač ako su skratile period dojenja?

Jedan sitni artefakt s neolitskog nalazišta Grad-Starčevo otkriva nešto o tome. Radi se o kašičicama za koje se pokazalo da su služile za hranjenje male djece[4]. Na njima su dokazani tragovi zuba, mali urezi koji odgovaraju ugrizima mliječnih zuba. Ne zaboravimo – to nisu bile metalne kašike, još smo u kamenom dobu i takvi predmeti su se izrađivali od kosti. U to doba ljudi su uzgajali žitarice i pripitomljavali životinje i  pa su i počelikuhati kašice od mlijeka i zdrobljenih žitarica i time hraniti djecu.

Proizvodnja nove vrste artefakta za hranjenje beba vjerovatno je povezana s pojavom nove vrste hrane za odvikavanje od dojenja, a obilje tih kašičica ukazuje na to da su nove kašice za bebe postale važna inovacija u praistorijskoj njezi beba.

Tako je cijela zajednica – tetke, bake, očevi, braća i sestre mogla hraniti bebu, i majke više nisu morale dojiti onoliko dugo kao u mezolitiku, kada je najsigurnija opcija za dijete bila da doji godinama. Samim time im je skraćen period prirodne kontracepcije i mogle su mnogo brže ponovo zatrudniti, i napuniti Zemlju.

Izvori

[1] Stefanović,S.,Dimitrijević, V.,Porčić, M. 2015. Births, mothers and babies: Prehistoric fertilityin the Balkans between10000-5000 cal. BC. MESO 2015 – The Ninth International Conference on the Mesolithic in Europe (14th-18th September, Belgrade, Serbia) Book of Abstracts: p. 28

[2] Penezić, K., Porčić, M., Jovanović, J., Urban, P. K., Wittwer-Backofen, U., & Stefanović, S. (2019). Quantifying prehistoric physiological stress using the TCA method:: Preliminary results from the Central Balkans. Documenta Praehistorica, 46, 284–295. https://doi.org/10.4312/dp.46.17

[3] Jovanović, Jelena, Gwenaëlle, Goude, Novak, Mario, Bedić, Željka, de Becdelievre, Camille, & Stefanović, Sofija. (2018). Infant feeding practices and breastfeeding strategies at the advent of the Neolithic in the Central Balkans. European Association of Archaeologists (EAA), Maastricht. Zenodo. https://doi.org/10.5281/zenodo.1247955

[4] Stefanović, Sofija, Petrović, Bojan, Porčić, Marko, Penezić, Kristina, Pendić, Jugoslav, Dimitrijević, Vesna, Živaljević, Ivana, Vuković, Sonja, Jovanović, Jelena, Kojić, Sanja, Starović, Andrej, & Blagojević, Tamara. (2019). Bone spoons for prehistoric babies: Detection of human teeth marks on the Neolithic artefacts from the site Grad-Starčevo (Serbia). https://doi.org/10.5281/zenodo.4615358