Sloboda u seksualnom ponašanju, kako tačno ona treba da izgleda i šta treba da podrazumijeva, vjerovatno su pitanja s kojima se suočavaju najranije ljudske zajednice, puno prije izuma pisma i sistema bilježenja. Seks, spolnost, razmnožavanje, odnosi među istim i različitima prakse su i ponašanja koja nas u isti mah i najviše približavaju drugim životinjama, ali i najviše od njih udaljavaju. Ne iznenađuje onda zašto se brojne etičke zabrane i norme odnose upravo na regulaciju te domene ljudskih života, niti činjenica da prestupi u domeni seksualnosti izazivaju i u savremenim društvima i najviše interesa, svakako i puno onog voajerskog, a onda i najžučnije reakcije, svakako brojne one moralističke. Ne trebamo sumnjati da će tako biti sve dok ljudska vrsta bude hodala Zemljom. Uprkos tome, odnosi spram seksualnosti imaju svoju istoriju i očigledno su podložni promjeni iako je uobičajeno da brojne kulturne zajednice uporno i žestoko brane stare i uvriježene norme koje propisuju kakav je seks, kada i s kime, dozvoljen, a kada nije, kao i sve ono što se može i ne može smatrati seksualnim činom, kontaktom, ponašanjem.

Današnji je svijet, barem u nekim njegovim dijelovima i barem u načelu prilično “liberalan”, ako pod time razumijemo, prepušten osobnoj samoregulaciji. Sve je manje miješanja društva – države u ono što se dešava u sobama i daleko od očiju. Ovo ne znači nužno da su potpuno popustile rigorozne kulturne zabrane ili norme u odnosu na koje se ocjenjuje “seksualni renome” osoba niti da svi danas na isti način doživljavaju seksualne slobode. U zakonskim oblicima preživljavaju norme koje različito klasifikuju različite vrste odnosa, a posebno tamo gdje oni uključuju takođe i seksualni odnos, bilo kao očekivanje, propis, normu ili pravilo. Uprkos tome, seks i seksualnost kao elementi društvene veze, ispituju se manje nego svi drugi elementi koji je čine, što upućuje na njihov poseban status.

Da bismo “opipali puls javnosti” (svakako jedne relativno ograničene) proveli smo u saradnji sa magazinom Fashion.beauty.love online anketu u kojoj smo nastojali saznati nešto o tome kako se žene odnose spram seksa, šta o seksu misle i kako se seksom bave. Prvo što smo saznali jeste da se ne odlučuju lako na priču o seksu iako ih interesuje. Dosta kontakata je otvorilo anketu ali je nisu popunile i zaključile, te smo ostali uskraćeni za brojne odgovore koji bi našu kratku prezentaciju i diskusiju učinili informativnijom.

No, prikupili smo ipak 141 odgovor, i oni, iako nemamo reprezentativan uzorak, ilustruju znanu i prostu činjenicu da kada su u pitanju seksualnost i odnos spram tijela i spolnosti, mišljenja i prakse variraju. Nemaju svi jednaka mišljenja niti se svi ponašaju na isti način. U isti mah, puno je i zajedničkih tačaka oko kojih vlada slaganje ili djelimično slaganje.

Ko, koliko, kako i šta seksa

Demografski, pitali smo za dob, bračno/partnersko stanje/roditeljski status, i lokaciju. Nismo ulazili u obrazovni, klasni ili neki drugi status. Također, naš uzorak nije uhvatio niti jedan odgovor iz grupe starijih od 54 godine. Od ukupnog broja ispitanica, 51 posto je onih u srednjoj dobi između 25 i 34 godine, a 34 posto u dobi između 35 i 44 godine. Manji broj odgovora je onih u mlađoj i starijoj skupini. 71 posto ispitanica ima stalnog partnera ili partnericu, 14 posto nema ili odavno nema partnera, dok 34 posto ima povremene partnere/ice.

Što se tiče same prakse, njene učestalosti i užitka, slika je šarolika. Većina ima odnose relativno učestalo, što ohrabruje: 70 posto žena ima odnose ili nekoliko puta sedmično ili nekoliko puta mjesečno, petnaestak posto jednom u nekoliko mjeseci. Seksualnih odnosa nikako nema kod oko 6 posto žena, a isti procenat seksualne odnose ima vrlo rijetko. Svakodnevne seksualne odnose ima samo 1,4 posto respondentica ili ukupno dvije iz našeg uzorka, jedna u srednjoj, druga u nešto starijoj dobnoj skupini. Kada je u pitanju samozadovoljavanje, situacija je donekle drugačija. Oko 14 posto masturbira nekoliko puta sedmično, dok oko 6 posto masturbira svaki dan. Ove ispitanice su u srednjoj dobnoj skupini, te većina ima stalne partnere. Svaka čast!   51 posto masturbira nekoliko puta mjesečno, a nešto preko 14 posto jednom u nekoliko mjeseci. 14 posto ispitanica masturbira vrlo rijetko ili nikada.

Iako se seks po pravilu povezuje s tjelesnim užicima, ne uživaju svi jednako. Oko 2 posto ne uživa u seksu uopšte, a skoro 10 posto samo rijetko. Ostali uživaju u seksu ili uvijek ili gotovo uvijek. Što se tiče generalnog zadovoljstva, preko 50 posto je ili potpuno zadovoljno (19,9%) ili uglavnom zadovoljno (32,6%). Preko 30 posto ili nije zadovoljno (12%) ili je samo donekle zadovoljno (17,7%), dok je 17 posto u stanju indiferencije – ni zadovoljno ni nezadovoljno.

Kada je u pitanju seksualna praksa, razložno je očekivati razlike u praksi i dinamikama s obzirom na pitanje participacije u nekoj stalnoj, formalnoj vezi, bila ona brak ili veza slična braku. Naša je grupa osjetno pristrasna u tom smjeru, jer preko 60 posto našeg uzorka pripada toj kategoriji.

Od ovih žena, natpolovična većina ima seksualne odnose nekoliko puta sedmično, a 38 posto nekoliko puta mjesečno. Desetina se seksa jednom u nekoliko mjeseci, a rijetke vrlo rijetko ili nikada, a isto važi i za one koje se seksaju svakodnevno. Ne uživaju sve žene podjednako u seksu: 51 posto uživa uvijek, 36 posto često, ali ne uvijek, 12 samo ponekad, dok ostatak u seksu ne uživa ili uživa rijetko. Interesantno je ove podatke pogledati uporedo s podacima o generalnom zadovoljstvu seksualnim životom. U ovoj kategoriji, orgazam doživi oko 52 posto žena svaki put kada imaju odnos, 36 ponekad kada ima odnos. Desetak doživljava orgazam samo masturbirajući. Prema podacima, 24 posto žena sa stalnim partnerima/cama je zadovoljno svojim seksualnim životom. 39 je uglavnom zadovoljno, 19 posto je donekle zadovoljno, 10 posto nije ni zadovoljno ni nezadovoljno, dok je 9 posto onih koje nisu zadovoljne seksualnim odnosom u stalnim vezama.

Šta je sa ženama koje imaju povremene seksualne partnere? U toj je kategoriji 20 odgovora. Ima ih u svim dobnim kategorijama, najviše onih između 25 i 34 godine. U pogledu seksualne aktivnosti, najviše ih ima seksualne odnose u rasponu od nekoliko mjeseci, a nešto manji broj nekoliko puta mjesečno. Većina doživljava orgazam redovno, a ostatak povremeno tokom odnosa. Što se tiče samozadovoljavanja, najviše žena masturbira nekoliko puta mjesečno, manje njih sedmično ili dnevno. Većina se samozadovoljava manuelno ili u kombinaciji s pomagalima. O seksu često fantazira polovina, a druga polovina ponekad. Vole svoja tijela. Nekad im se sviđaju nekada ne. Uglavnom da.

Što se tiče doživljaja sopstvenog tijela kao elementa seksualnog ponašanja i samodoživljavanja, oko 2 posto respondentica ne vole svoje tijelo, dok je 25 onih koje vole svoje tijelo. Između ova dva pola, 34 posto je onih koje se nekad sviđaju same sebi, nekada ne, a 33 posto onih kojima se uglavnom sviđa njihovo tijelo. Zdrav i ispunjen seksualni život važan je za preko 93 posto žena. Za 9 posto to je najvažnija stvar u vezi, za 53 posto u pitanju je vrlo važna stvar, a samo 3 posto smatra da je seksualni život potpuno nevažan element života i svakodnevnice. Nemamo nažalost podatke o komponentama i doživljavanju zadovoljstva niti o specifičnim dimenzijama tjelesnog samodoživljaja za šta bi bilo potrebno prikupiti puno kvalitativnog materijala. Svakako pozivamo da nam čitateljice pišu sa sopstvenim refleksijama na tu temu, uz obavezu s naše strane da ne otkrivamo ničiji identitet osim ako vi to ne želite.

Slobode, seks i seksualnost

Osim pitanja o praksi seksualnosti, pitali smo upitane i da razmisle o tome šta sintagma “seksualne slobode” njima znači. Sumarno, uglavnom ih se doživljava prije svega kao pravo na seksualno samoodređenje i slobodu da se donose vlastiti izbori u vezi ponašanja, partnera, iskustava i užitka – onoga što se hoće i neće i to bez stida i straha od osude. Za neke je to “jedina potpuna sloboda koju imamo”. Za druge “komunikacija, sloboda u izražavanju i zadovoljavanju potreba, postavljanje granica, mijenjanje mišljenja, potpuna sloboda u izborima seksualnih partnera i partnerica”. Seksualna sloboda je mogućnost da se stupa u odnose vođene tjelesnim željama “bez da osjećam sram ili da se osjećam kao da nešto pogrešno radim” i to zbog pritiska koji “dolazi iz okoline”. Za jednu respondenticu, seksualna sloboda predstavlja “potpunu mogućnost pristanka na seksualni čin koji podrazumijeva zadovoljstvo za sve uključene strane, kroz ne samo fizičko, već i emocionalno zadovoljstvo koje seksualni odnosi pričinjavaju”. Sloboda u ovom domenu ljudskog iskustva je, smatra “sama po sebi vid emancipacije i osnaživanja” kategorija koje su “historijski tlačene i stigmatizirane, posebno po pitanju seksualne slobode i odabira”.

Pravi uvidi su naravno skriveni tamo gdje smo respondentice zamolili da podijele s nama sopstvene uvide. Najprije, “kao društvo ne razgovaramo dovoljno jasno i otvoreno o tome”. Više komentara tvrdi isto. S nelagodom, stidom i u sjenci tabua, o seksu razgovaramo i s bliskim osobama i u krugovima gdje vlada povjerenje ili ne razgovaramo nikako. Nedostaju nam otvorena intergeneracijska priča i o tehnici i praksi seksa, kao i razgovor o moralu i etici seksualnih odnosa. To je upravo motiv iza ove ankete i ovog teksta.

Evo nekoliko uvida, savjeta i hipoteza koje mogu biti dobar pokretač razgovora, ali i akumulacije i razrade znanja o dimenzijama i dinamikama ljudske seksualnosti. Iz praktične perspektive gledano, tamo gdje seks rezultira prokreacijom, tj. novim članstvom vaše i naše ljudske zajednice, ključni je uvid da će mala djeca u većini slučajeva “zaštopati” vaš seksualni život. Ako mislite da će vam biti lakše ako se puno seksate prije djece, go for it. Dalje i ključno, seks ne dolazi “prirodno” i vrlo je lako postati žrtva partnerskog odnosa u kojem se pretpostavljena prirodnost pretvara u mučno potčinjavanje fantazijama drugih oblikovanim pornografskim medijima i sadržajima. Sloboda u seksu je sposobnost da se otvori kanal komunikacije među fantazmatskim svjetovima dvoje ili više ljudi i to nikako ne dolazi prirodno niti “u svoje vrijeme”. Ovo nam potvrđuju uvidi žena koje su otkrile seksualnost kao polje užitka, znanja o sebi samima i polje komunikacije, a ne prirode, tek u poznijim godinama i to nakon što su izašle iz veza u kojima su seksualnost živjele kao potčinjenu fantazmatskom svijetu drugog i druge.

Neke žene vide i jasan društveni i odnosni mehanizam da se prevaziđe ova neodrživa pretpostavka: “Neophodno je educirati muškarce da je normalno da ne znaju sve i da slušaju svoje djevojke/žene kad im kažu šta vole i kako!” Druge vide potrebu za širom akcijom i predlaže seksualnu edukaciju u školama, “prvenstveno da bi se spriječile razne bolesti, ali i poboljšao način razmišljanja o seksu”. Vidi se potreba i za educiranjem žena, “da i one mogu uživati u seksu, s obzirom da to u našem društvu nije normalno i rasprostranjeno”. Ideje seksualnog obrazovanja nisu nove, ali tema zaslužuje novi krug razgovora.

U istom smjeru upućuju iskustva svih seksualnih manjina svijeta čije seksualno iskustvo i ponašanje na poseban način dolaze u odnos s pretpostavljenim prirodnim seksualnim orijentirima zbog čeka se pojavljuje kao društveno posebno problematična – upravo zato što demonstriraju kako nema ničega prirodnog u onom domenu koje može i mora biti podvrgnuto ljudskim zakonima. Iz istog razloga, u ovom “više razgovora” važno mjesto mora zauzeti i razgovor o ovim granicama i pravom sadržaju prirodnog u seksualnom. Ističemo i hipotezu da bi “da se ljudi više seksaju i komuniciraju svi bili sretniji.” Valjalo bi je detaljno ispitati; eto lijepe teme za doktorsku disertaciju, traži se pogodna kandidatkinja.

Nema ljudske prakse koja uključuje više rubnog, tjelesnog i umnog iskustva od seksualne prakse. Iz istog razloga, ona je sva prekrivena interpretacijama, posrednicima i simbolima i u pravom je smislu nemoguća bez ovih medija specifičnih za ljudsko ponašanje u klasi ponašanja svih vrsta u domenu reprodukcije vrste, koja kod čovjeka uključuje i posebne domene užitka, te guste simbolike. Seksualnost je i privilegovano mjesto na kojem se postavlja pitanje slobode i autonomije kao individualnog iskustva sa sopstvenim tijelom, a onda i kao organizacije političke zajednice. Otvoreno otvaranje ovih pitanja put je ispitivanju osnovnih pitanja o tome kako živimo jedni s drugima, skupa, svako za sebe.