Drage čitateljice i dragi čitatelji, evo nas u 2024. godini. Pred nama su novi planovi i akcije, a za nama godina intenzivnog promišljanja, pisanja i protestiranja. Jer budimo iskreni, 2023. godina je bila, najblaže rečeno grozna: ratovi, progoni, brojni slučajevi femicida, uspon fašizma, globalno zatopljivanje i klimatske krize. Nasilje, nasilje, i opet nasilje.

Sjetimo se samo slučaja femicida koji se desio u Gradačcu prošlog augusta. Mnogi su bili potreseni da smo došli dotle da ubica snima i javno dijeli svoj zločin. Protestirale smo za Nizamu i za druge žene koje su trpjele i trpe nasilje, ali… Nakon prvobitnog šoka, javnost je progutala i činjenicu da je moguće, da vas ubica snima dok umirete i to postavi na društvene mreže. Barem kod nas. Ali onda je došao oktobar i cijeli svijet je uživo pratio, preko renomiranih svjetskih medija, genocid u Gazi. Opet, mnogi su bili potreseni. Neki su protestirali, ili barem pokušali protestirati, a svjetska javnost jednako je progutala da je i tako nešto moguće. Maske su pale i cijeli je svijet postao živa rana. Nije samo do nas.

Valjda će ljudi jednom prestati gutati.

Već dugo, predugo, krojači politika i donosioci odluka, nas pripitomljavaju na zlo i nepravdu. Svaki put kad pomislimo da gore ne može, oni su to da nam pomjere granice. Dakle, mi smo u 2024. godini. Jedna noć veselja, najboljih želja, vatrometa, zdravica i zagrljaja – ne može tu ništa. Sve loše iz stare, prelilo se i u novu godinu.

I gdje smo sada? Kuda idemo? Postoji jedan stih velike američke pjesnikinje Louise Glück (i nju je odnijela 2023. godina) koji kaže da sve što je počelo ide ka svome kraju. Jasno je da ovaj stih u sebi nosi sabiranje života i smrti, ali ne samo to. Sve što je počelo, jednom će završiti, pa tako i ovaj poredak koji predugo traje, a u kojem jedni daju sebi za pravo da tlače, iskorištavaju, ubijaju druge. Nažalost, ti drugi su najčešće žene. Ali na sreću, Glück nas podsjeća i na bezbroj mogućnosti u nama i oko nas. Ma koliko se trudili da nas uvjere u suprotno, BOLJE JE MOGUĆE. Mi to znamo, kao i to da sve što boli neće proći samo od sebe. Mi smo te koje zajedno moramo pomjerati granice naših mogućnosti.

Zato ćemo i u 2024. pisati, raditi, boriti se za bolji svijet.

Lejla Kalamujić, glavna urednica Feministike