Reklama nam poručuje: Budi odvažna, budi nesputana sa ovim tankim, superupijajućim, prijanjajućim, mekanim i organskim ulošcima sa krilcima, koji mirišu na kantarion ili kamilicu. Nasmiješena ćeš da letiš, plešeš, voziš bicikl i nesputano obavljaš sve aktivnosti u one dane u mjesecu. Onda ugledamo uložak po kojem precizna ruka nekog laboratorijskog stručnjaka prosipa plavu tečnost iz epruvete. Kraj.

Ova plava tečnost, u namjeri da odglumi crvenu menstrualnu krv, postaje opasan agent konzumerističkog društva koji svjesno ili nesvjesno utječe na nas žene. Na jednoj od feminističkih radionica na kojoj sam sa djevojčicama i djevojkama govorila o menstruaciji, saznat ću i tačno kako. Jedna od učesnica rekla je da je bila uvjerena da je menstruacija plave boje. Niko joj nije rekao drugačije. Niko joj nije rekao ništa. Gledala je na televiziji. Očekivala je plavu tečnost, a ugledala žarko crvenu krv. U školskom toaletu vrisnula je u strahu da sa njom nešto nije u redu. Dugo je pričala o tome kako se osjećala tada. Kako joj je taj prvi put jedno bolno i teško iskustvo. A onda su one koje su slušale, počele pričati svaka svoje na ovaj ili onaj način teško i novo iskustvo za koje niti su bile spremne, niti su znale dovoljno. U jednoglasju naglašavaju da se u kući o tome nije pričalo.

Pitala sam ih šta su o tome učili na času biologije i doznala da su se na jednom od tih časova na samu spomen riječi menstruacija sve djevojčice zacrvenile i pognule glave. Čekale su samo da čas završi što prije. A nastavnica, izgubljena u dječačkom smijuljenju, dobacivanjima i pogledima koji pokušavaju otkriti koja je od njih postala zrelom, brzo je, kažu, ispredavala tu lekciju iz koje se, eto, i nije dalo puno toga naučiti. Zato možda nije zgorega taj potrebni čas biologije ponoviti ovdje.

Menstruacija (mēnstruus lat. mjesečni (feminine mēnstrua, neuter mēnstruum i grčke riječi menus koja znači i mjesec i moć, riječ men znači mjesec dana) je uobičajeni mjesečni ciklus koji obično traje 28 dana, od prvog dana posljednje, do prvog dana naredne menstruacije tokom kojeg se tijela žena i ženki nekih životinja pripremaju za trudnoću. Pod uticajem hormona estrogena i progesterona u ovom se periodu razvijaju folikuli jajnika. Ukoliko ne dođe do oplodnje folikul puca, razina hormona pada, a maternica se ljušti. Ovu krv i tkivo tijelo izbacuje iz maternice kroz vaginu van kao krvavi trag. Krvarenje obično traje između 3 i 7 dana. Crvena mrlja na gaćicama znak je da ste dobile svoju prvu menstruaciju. Kada postanete seksualno aktivne, ovo će biti i znak da do oplodnje vjerovatno nije došlo.

Spektar boja koje možemo ugledati na gaćicama ide od jarkocrvene, preko tamnocrvene do smeđe boje, nikada plave. U prosjeku, od 11-e godine pa sve do trenutka kada uđemo u novu fazu, takozvanu menopauzu, narednih oko 40 godina, 450 puta u vremenu od preko dvije i po hiljade dana, imamo menstruaciju. Tokom menstruacije izgubimo između 60-90 grama krvi ili ukupno 16 litara za života.

Spomenuti hormoni, estrogen i progesteron igraju važnu ulogu prije, za vrijeme i nakon menstruacije. Estrogen je najviši pred samu menstruaciju, a zbog njega se možemo osjećati naduto, jer zadržava tekućinu u tijelu. Neke od nas mogu nabaciti i do dva kilograma. Kad dobijemo menstruaciju, razina estrogena pada, stomak i nadutost opadaju, a kile se tope. Progesteron, drugi krivac za naša stanja, raste u drugoj polovini menstrualnog ciklusa. I on zadržava vodu, čini naše grudi osjetljivima, nabacuje kile i izvlači tekućinu iz tijela i prebacuje na tkivo. Tijelo se tada priprema na oplodnju. Ako do nje ne dođe, tj. ako niste trudne, progesteron pada i tijelo se vraća u normalu.

Do trudnoće pak može doći u vrijeme ovulacije ili plodnih dana, koji traju sve dok je žena u reproduktivnom periodu. Ovulacija obično počinje u prosjeku od 14-og dana prije prvog dana naredne menstruacije, kada možemo osjetiti bolove slične onim menstrualnim i imati povećanu temperaturu. No, nemaju sve žene pravilne cikluse, pa i vrijeme ovulacije često varira. U tijelu se u vrijeme ovulacije događa sljedeće: zrele jajne stanice se otpuštaju prema jajovodu u kojem se uz pomoć pobjedničkog spermatozoida može dogoditi oplodnja. Ako do nje dođe, oplođena jajna stanica potom putuje prema maternici i tamo se udobno smjesti na narednih 40 sedmica ili 9 punih mjeseci, u kojima kod većine žena potpuno izostaje menstruacija, ali i raste stomak i bujaju grudi. U vrijeme dojenja menstruacija također izostaje između 6 do 8 sedmica nakon poroda. Ovaj termin varira.

No, menstruacija može izostati i usljed drugih faktora, tada govorimo o amenoreji, primarnoj ako se menstruacija nije pojavila do 16. godine i sekundarnoj kada je bilo pravilnih krvarenja koja su postajala sve rjeđa i rjeđa. Krvarenje može izostati i usljed policističnih jajnika, koji proizvode velike količine muških hormona, a posebno testosterona. Povišena razina prolaktina (koji je zadužen za proizvodnju mlijeka) kod žena koje nisu trudne također može utjecati na menstruaciju. Na redovnu menstruaciju mogu utjecati i različite bolesti štitne žlijezde, pretjerana vježba, stres, različite tablete koje pijete, ali i dijete kojima se podvrgavate. Ako menstruaciju ne dobijete preko tri ciklusa, obavezno se obratite doktoru. Ako pak imate obilna krvarenja i jake bolove, također se savjetuje liječnički nadzor i analiza.

Iako naša tijela prolaze kroz ove, nekom više nekom manje, bolne promjene, menstruaciju nikako ne možemo smatrati bolešću. Osluškujte svoje tijelo i reagirajte preventivno. Posjete ginekolozima ulaze u redovnu brigu o tijelu i svaka bi spolno aktivna žena trebala jednom godišnje obaviti ovaj pregled.

Nakon ovog vrlo kratkog informativnog časa biologije u kojem smo se samo ovlaš dotakli znanja o ženskom tijelu i onom što se u njemu događa, valjalo bi pogledati i izvan njega. Vratiti se djevojčicama kojima početak menstruacije najavljuje i početak novog razdoblja života i prelazak iz djetinjstva i tijela djevojčice u pubertet i tijelo odrasle osobe, žene. Djevojčice obično ovaj trenutak opisuju kao fizički bolno iskustvo, uz koje idu i nagla promjena raspoloženja, te suočavanje sa nekim novim životnim navikama za koje nemaju uputstva.

Razgovori sa djevojčicama, djevojkama i ženama, o tijelu i menstruaciji, dokazali su da je menstruacija svakoj od nas drugačije tjelesno i emotivno iskustvo, ne traje jednako dugo, počinje i završava u isto ili različito vrijeme, ali je iskustvo kroz koje smo povezane. Neke žene, grupno etiketirane kao “sretnice”, kažu da ni ne osjete menstruaciju: dobijem, ništa me ne boli i prođe za dva dana. Neke kažu i da usljed stresa menstruaciju dobiju dva puta mjesečno, a neke da im je menstruacija neredovna. Druge pak opisuju bolove zbog kojih ne mogu ustati iz kreveta, povraćaju, obilato krvare (menoragija), imaju glavobolje, bole ih jajnici, leđa, imaju grčeve, ne mogu jesti ili jedu previše (posebno slatkiše), loše su raspoložene, plaču na reklamu za mačju hranu i ne mogu ići na posao. Neke prvi puta i govore o svemu ovome. U najdramatičnijoj formi ovo iskustvo je opisano i kao: “kada dobijem mengu, pretvorim se u zvijer.”

Kako obuzdati zvijer u sebi i premostiti ove moćne i stalne tjelesne i duševne transformacije bez lijekova, te kako obgrliti svoj menstrualni ciklus, govorile su mi mnoge žene sa drugih govornih područja nudeći različite načine, vježbe, čajeve, biljke, misli i pokrete, kao i obavezno praćenje mjeseca i njegovih mijena uporedo sa vlastitim ciklusom, sve dok se potpuno ne povežete sa velikom mjesečevom energijom. Bilo je i prijedloga da se izbaci slatko, ne jede smoki, ne kljuka tabletama, ne leži, ne gledaju romantične drame i ne piše bivšima. Do sada svakako najbolji je bio: radi sve što ti tijelo traži.

Sve se žale i na PMS. Par dana prije, napregnuti su svi mišići i uzburkani hormoni u očekivanju da konačno “procurimo” ili “dobijemo”. Predmenstrualni sindrom ili popularni PMS, glasnik je koji piskavim glasom, sporo, u grču, najavljuje dolazak menge. Dobro je poznat i kao neprijatelj onog drugog spola. Njega se okrivljuje za različite prekršaje i zločine koje smo u stanju počiniti u stanju čekanja. PMS nas voza i radi, pa se ponekad kao u transu savijamo i grčimo u fetus poziciji ili urlamo iz petnih žila i slomimo se pod najmanjom preprekom ili kritikom. Za mnoge od nas, ovo nisu dobri dani. U nekim znanstvenim studijama naći ćemo i povezanost PMS-a i kriminalnog ponašanja žena: PMS ih baca u teške depresije, gubitak kontrole, impulsivno i divljačko ponašanje, psihoze, halucinacije, paranoje ili gubitke pamćenja. Unatoč činjenici da je postotak smrtno rezultirajućih i po drugi, “jači” spol opasnih situacija neznatan, PMS i dalje predstavlja potencijalnu opasnost pa ga se na neki način treba upraviti. Od različitih “kreativnih” do nasilnih prijedloga koje sam imala prilike čuti, izdvojila bih prijedlog jednog mog prijašnjeg radnog kolege. Nakon par PMS prenosa njegovih radnih kolegica koje nije najbolje podnio, u šali je predložio da raspored mjesečnica uposlenica u timu bude javno izvješen kako bismo svi znali koga da se čuvamo u datom trenutku. U uredu punom feministkinja ovaj prijedlog nije prošao dobro ni kao šala. A ni njemu nije bilo smiješno, kada smo mu otkrile apsolutnu zanimljivost prirode koja cikluse žena koje provode vrijeme zajedno ujednači, pa sve dobijaju u isto vrijeme. Čak i PMS.

Šalu na stranu, možda je ovaj prijedlog govorio o stvarnoj potrebi za drugačijom organizacijom rada u kojoj ćemo tada, ako to baš trebamo i želimo, ostati u krevetu i ne raditi ništa. Tako npr. iz Španije odnedavno dolazi i odličan zakonski prijedlog za redovno mjesečno bolovanje od tri do pet dana za žene koje imaju teške menstrualne bolove. Prijedlog za pohvalu, ali daleko je Španija.

“Sve bi možda bilo i drugačije da i muškarci imaju menstruaciju”, izjavila je jedna moja sugovornica: radili bismo 10 dana, pa odmarali 10 dok PMS-iramo i menstruiramo, pa opet radili 10. Postojale bi specijalne klinike na koje odlaze u vrijeme menstruacije, gdje imaju stalni medicinski nadzor, besplatne biorazgradive uloške, lijekove, prikladnu atmosferu i muziku, tople jastuke za bolni stomak i leđa i naravno psihološku pomoć. Postojali bi SOS menga telefoni i grupe podrške. Postojala bi i vjerovatno drugačija organizacija rada i odmora.

Sada se vratimo opet na onaj čas biologije i postiđena lica djevojčica u razredu. Zašto ih je stid?

Drug, urednik ovog teksta, objasnio je to jedne prilike kada smo razgovarali o menstruaciji, rekavši da bi sve bilo drugačije da žene krvare na lakat. Ta vagina koja krvari, mjesto je negdje dolje, između, zaglavljeno ili zarobljeno u geografiji tijela mitološkim simbolikama i vladajućim pravilima. I nije tako vidljivo i poznato kao npr. lakat, ali je moćno. Rekao je to moj drugi drug nakon što je odgledao sva četiri poroda majke njegove djece. Do tad sam je volio, od tada je poštujem”. Zbog toga i zato što se upravo tamo može otključati silna seksualna energija i orgazmički treptaji 10.000 nervnih završetaka na klitorisu. Zato je i tu energiju najbolje držati pod kontrolom. Od trenutka kada učimo na sebi pokazati nos, uši, ruke, noge i oči i kako se koji dio tijela tačno zove, vaginu ne zovemo vaginom. Dodijeljena su joj imena poput maca, mačkica, pipica, koka, kokica, ono dolje ili nam je rečeno da je ne zovemo nikako, posebno ne pred drugima. Ne gledamo je. Ne poznajemo je. Skrivamo je od pogleda i primisli koje može dozvati ovaj sasvim neobičan dio tijela u kojem se potencijalno rađa novi život i oslobađa seksualna energija. Čuvamo je da ostane netaknuta i čista, za nekoga ko će nam otvoriti vrata zadovoljstva ili nas zatvoriti u bol. Opasno i osjetljivo mjesto na nama. I kada krvarimo baš tu, baš samo mi i baš svaki mjesec, za očekivati je da ćemo oko toga imati i neku društvenu dinamiku, ideje, zamisli, pravila i djelovanja. O ovome, pak, nismo imale niti jedan pravi čas, ali moralne i druge lekcije i razna pravila nisu izostala.

Na jednom takvom času bilo bi govora o tome kako se u antičko doba smatralo da u vrijeme menstruacije žene imaju posebnu moć, no i to da je ta antička ideja vrlo brzo nestala, a menstruacija postala i, slobodno možemo reći za neka društva, ostala tabu tema o kojoj se rijetko razgovara. Oko nje postoje određena društvena pravila, ponašanja, ali i vjerovanja. Vjerovalo se npr. da su žene sa menstruacijom vještice, koje menstrualnu krv moglu koristiti i kao sastojak različitih ljubavnih napitaka, čarolija i čini. O ovim magičnim svojstvima menstrualne krvi možete pronaći priličan broj izvora, a dostupne su i jasne upute kako ih npr. koristiti da začarate voljenog muškarca, probudite mu emocije i raspalite požudu. Možda baš zbog ove nadnaravne opasnosti koja potencijalno vreba svaki mjesec ili zbog posebnih moći kojih se plaše još iz antičkih vremena, u nekim kulturama se ženama koje imaju menstruaciju zabranjuje boravak u zajedničkim prostorijama, ulazak u vjerske objekte, učestvovanje u vjerskim obredima, obavljanje specifičnih poslova, smatraju se nečistim, zatvaraju se u mračne sobe ili posramljuju.

Kako kroz društvene norme, vjerovanja i običaje, tako i kroz jezik, menstruacija je na poseban način i dio svakodnevnog govora, koji koristimo jedna sa drugom, kao kakve tajne, samo nama znane, šifre. Hej, prošlo ti je… imaš li slučajno pelene, dobila sam mengu… de vidi jel mi prošlo… došla mi je tetka… dobila sam ono svoje… dr. mengele… crvena armija… krvarim od dosade… počeli su oni dani… ušla sam u crveno… ne mogu večeras… pojest ću vola… komadi iz mene ispadaju… itd. Nekada ne želimo o tome ni govoriti, a moramo. Pa onda na fizičkom u osnovnoj školi pred cijelim razredom moraš reći “pošteda” i onda svi baš svi znaju da imaš mengu, pa te bude jako, jako stid. A stid i menstruacija u patrijarhalnim društvima kakvo je bilo i ostalo naše, idu rame uz rame. Stid te ako ti procuri na hlače pa svi vide i smiju se, stid te da ti otac vidi zaboravljeni uložak u wc-u, stid te da kažeš pred ocem, bratom ili prijateljima da si dobila, stid i tebe i ženu u dućanu koja ti prodaje uloške i zamotava u papir da se proizvod ne vidi, stid te što se za tobom širi miris metala, stid te bubuljica po licu i nateklog stomaka, stid te što si žensko i što te za sve mora biti stid. Ako te nije stid, onda si znaš već šta sve.

Da se taj stid ne pokaže, ali usprkos toga na njemu zaradi pobrinula se industrija i marketinška mašina. Ipak, proizvod je potreban, zato se i proizvodi. Od obične i besplatne krpe i lišća, preko vate, došli smo do stotinu i jedne vrste uloška i tampona. Ove revolucionarne proizvode danas koristi većina žena. Statistike kažu da jedna žena u toku života potroši oko 19 000 uložaka ili tampona. Ovi proizvodi, kao i njegove alternative u obliku menstrualnih gaća, mooncupa i drugih, nisu besplatni. Žena na njih mjesečno izdvaja između 10 i 50 KM, ako ima. Na temu menstrualnog siromaštva rađena su i mnoga istraživanja, a ono organizacije Plan International UK, kaže da svaka deseta djevojčica ne može priuštiti sanitarne proizvode. Ni danas, ni ovdje. Još jedna lekcija.

Puno bi se novih i važnih lekcija trebalo naučiti, neke druge definitivno odučiti i trebalo bi prvo osloboditi tijelo, glavu, vaginu, pa i lakat i onda u toj slobodi željeti još više znanja o njemu, a i o sebi. Sve kako bismo osigurale da naša budućnost neće biti porođena iz otetih i nama stranih tijela. Pazite i od koga i kako učite. Ne nasjedajte na prevare. Budite odvažne, budite nesputane.