@pexels

Bila sam djevojčica, ali još uvijek dobro pamtim onaj osjećaj začuđenosti kad bih nenu zatekla kako sjedi na štokrli u mračnom, hladnom špajzu. Tada sam mislila da nena vjerno čuva tek zalivenu baklavu ili neko drugo neotkriveno blago u špajzu, no koju godinu kasnije mama će mi otkriti da se nena hladi u špajzu, jer je obuzima “vrućina od ranog klimaksa”. Nisam znala šta je to rani klimaks, ali sam se plašila da je to nešto strašno čega se sigurno ne možeš lako riješiti. Jer da je drugačije, nena, generalica našeg familijarnog korpusa, bi se sigurno tog napasnika lako kutarisala. Uz tu tajnu o neninom stanju odrastala sam i sa saznanjem da nena ne čuje dobro i da je izgubila sluh u svojim kasnim tridesetim godinama iz posve nepoznatog razloga. Nakon bezuspješnog traganja za valjanom dijagnozom kod domaćih otorinaca nenini su nalazi “gastarbajterskim” kanalima dospjeli i do njemačkih doktora, koji su potvrdili da ni oni ne znaju šta je uzrok njenom gubitku sluha, ali su preporučili nošenje slušnog aparata. Nena je imala samo 33 godine kad je prestala menstruirati. Sjećam se da mi je, kad sam u medicinskoj školi konačno saznala šta je rani klimaks, otkrila da je na početku klimaksa išla ginekologu i dobivala injekcije za dobivanje menzesa. No, svidjelo joj se da je “menzes ne bihuzuri”, pa je s vremenom i odustala od svoje estrogenske nadomjesne terapije. Godinama poslije imala je strašne klimakterične valunge i promjene raspoloženja koje je stoički podnosila i zbog kojih se hladila u onom špajzu s početka ovog teksta. U međuvremenu je dobila silne kilograme, koje su teškom mukom nosila njena koljena, s vremenom posve deformirana od degenerativne artroze nastale propadanjem vezivnog tkiva i slabljenjem koštane mase, uvjetovanih ranim klimaksom. U tom “udruženom ranoklimakteričnom zločinu” prema njenom tijelu podmuklo se pridružila i srčana aritmija, pa joj je zbog mogućeg srčanog zatajenja ugrađen i pacemaker. Nena je doživjela svoju 91. godinu, živeći čak 58 godina u menopauzi. Nečiji cijeli životni vijek.

Odrastajući uz strah od ranog klimaksa iliti climax precoxa

Odrasla sam sa sviješću da je rani klimaks nešto protiv čega ću se, kao odrasla žena, sigurno boriti za osvještavanje žena o važnosti liječenja klimaksa, odnosno menopauze i nipošto neću dopustiti da mi se desi ono što se desilo mojoj neni. Krajem rata moja mama je bila vrlo odlučna u želji da koristi HRT (Hormone Replacement Therapy / Hormonska nadomjesna terapija) i produži svoje menstruiranje. Imala je, srećom, vrlo osviještenog ginekologa, koji je još tada svojim pacijenticama preporučivao inventivnu hormonalnu nadomjesnu terapiju. Njena mlađa sestra je slijedila njenu odluku i obje su bile pacijentice na HRT-u godinama. Niti jedna nije dobila karcinom grudi, jajnika, nemaju degenerativnu artrozu koljena ni osteoartritis, niti imaju izražene srčane, ni druge kardiovaskularne tegobe niti tromboembolijske promjene. Zdrave su, iako su godinama bile na HRT-u. Danas znam da su obje prevenirale mnoge potencijalne tegobe s kojima se suočavala njihova majka upravo zahvaljujući nadomjestku estrogena tokom prvih godina menopauze.

Vjerovatno se pitate čemu ova familijarna menopauzalna saga u tekstu koji bi trebao biti krcat savjetima o tome kako se nositi s menopauzalnim tegobama. 

Oduvijek su žene na ovom području, ali i u svijetu, užasno stigmatizirane i preživljavaju neprijatnost kad u društvu spomenu riječ klimaks ili menopauza. Nerijetko bivaju ismijane i njihovim se valunzima, noćnom tumaranju po kući uslijed nesanice i preznojavanja, neobjašnjivim promjenama raspoloženja izruguju i njihovi najbliži članovi familije. Niste li bar jednom za svoju baku/nenu, mater, tetku, strinu, komšinicu čuli pogrdan termin “klimakterična baba”? Jer, taj je termin naprosto toliko odomaćen i u našem, duboko mizoginom društvu, postao prihvaćen zamalo kao termin iz “ondašnjeg Vukajlije”.    

A menopauza je neumitna faza u životu svake žene, koju ne može zaobići ni preskočiti ni ona ultra bogata, ni ona siromašna, ni ona beskrajno zgodna i lijepa, ni ona prosječna, ni glumica, ni pjevačica, ni političarka, ni trgovkinja, ni domaćica, pa ni ginekologinje… Nijedna. Svakoj se ženi na ovom dunjaluku prije ili kasnije desi. Samo je pitanje kad je strefi, kako se s tom iznenadnom družicom saživi i kako je podnosi.

Naše žene u menopauzi su najčešće osuđene na samomedikaciju

Svoju karijeru u farmaceutskoj industriji započela sam u njemačkoj kompaniji koja se bavila ženskim reproduktivnim zdravljem. Kad sam tih ranih dvijehiljaditih započela s edukacijom ginekologa i promocijom hormonalne nadomjesne terapije na bh. tržištu nisam ni slutila da ću, dvadesetak godina kasnije, u trenutku kad se i sama približavam menopauzi, doživjeti da na ovom tržištu naši ginekolozi i ginekologinje nemaju na raspolaganju dovoljno terapijskih opcija za hormonalnu nadomjesnu terapiju za pacijentice u menopauzi.

Prije godinu dana, znajući da sam u perimenopauzi i da se trebam pripremiti za menopauzu, svoju ginekologinju sam pitala šta mi preporučuje za nadomjesnu terapiju. Ona mi je sliježući ramenima odgovorila: “Kolegice, nemam vam nažalost šta pametno preporučiti, jer na našem tržištu nemamo puno terapijskih opcija. Najbolje ćete vi to sami proučiti i odabrati šta vam odgovara”.

Treba li reći da sam bila potpuno šokirana odgovorom? Danima mi je njen odgovor zvonio u glavi i zapitala sam se ako ja kao farmaceutkinja imam problem pronaći adekvatnu terapijsku opciju za sebe u šumi različitih terapijskih rješenja na svjetskom tržištu, kako li je tek ženama koje ništa ne znaju o ženskim hormonima, ni o lijekovima. Činjenica da sam se našla u situaciji da, iako je to apsolutno protivno načelima moje struke, bivam prisiljena na samomedikaciju je bila naprosto poražavajuća. Nakon prvobitne nevjerice znala sam da drugog izbora nemam i da moram prekopati svoje stare knjige o menopauzi, proučiti nove kliničke studije, naoružati se znanjem i sama liječiti. 

Zašto nemamo dovoljno terapijskih opcija za menopauzu?

Prije 22 godine, kad sam radila na promociji HRT-a, u BiH smo imali dva registrirana lijeka hormonalne nadomjesne terapije u indikaciji za postmenopauzu. Danas imamo samo jedan. Mnogo je razloga za takvo stanje. Neki su isključivo tržišno orijentirani razlozi zbog kojih vodeće svjetske farmaceutske kompanije nemaju nikakav ekonomski interes da za vrlo malu populaciju potencijalnih korisnica (grubi proračun je cca 500-1000 pacijentica) i u vrlo kompliciranom i dugotrajnom registracijskom procesu kod Agencije za lijekove i medicinska pomagala BiH registriraju nove, inovativne lijekove za tretman perimenopauze i menopauze. Međutim, razlog takvom stanju je i činjenica da je HRT najviše demonizirana terapijska opcija u historiji čovječanstva. Daleko više nego što je antivakserski pokret napravio štete u javnosti. Onima kojima se, čitajući ovaj tekst, upalila lampica u glavi: “Ah, ti vražji farmaceuti i njihov financijski lobi”, pokušat ću objasniti zašto je važno da žene u perimenopauzi i menopauzi imaju brojne terapijske opcije na raspolaganju, i one koje spadaju u “prirodne” preparate, odnosno suplemente, i one koji se kategoriziraju kao lijekovi.

Unatoč sjajnim rezultatima koje je HRT bilježila diljem svijeta krajem devedesetih jedan vrlo zanimljiv slučaj iz 2002. je učinio da preko noći od saveznika u očuvanja ženskog zdravlja HRT postane najveći demon u historiji čovječanstva. 

Naime, nakon nespretno dizajnirane kliničke studije koja je za cilj imala provjeriti kakvi su rezultati liječenja s dva različito kombinirana preparata estrogena i progesterona, jedna ekipa epidemiologa i ginekologa iz Women’s Health Initiativea (WHI) prerano su zaustavili provođenje studije zbog krivo interpretiranih nalaza o povećanom riziku od raka dojke, srčanih oboljenja, pojave moždanog udara i stvaranja krvnih ugrušaka kod žena koje koriste HRT. 

WHI je na press konferenciji održanoj u julu 2002. u  hotelu Watergate u Washingtonu, SAD, pokopao sve dobre rezultate koje je HRT ostvarivala kod pacijentica prebrzo iznijevši zaključke da HRT terapija kod 26% pacijentica izaziva povećan rizik od nastanka raka dojke. Njihovo melodramatično saopćenje za javnost u hotelu zanimljivog imena, koje kao da je sinonim za afere u SAD-u, šokiralo je i same istraživače u studiji, koji su uporno ukazivali na pogrešnu statističku interpretaciju rezultata i prestaru populaciju koja je bila uzorkovana (samo 29% ispitanica bilo je u dobi između 50-60 godina, ostale su bile znatno starije od 65 godina). Izvor: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1630688/ 

Uzalud su bile puste prospektivne analize koje su ukazivale na pogrešnu procjenu od strane doktora iz WHI-a i silni nalazi kliničara koji su otkrili manjkavosti same studije. Duh je bio pušten iz boce. HRT je proglašena najvećim neprijateljem ženskog zdravlja. Zlikovac koji izaziva rak dojke i uzrokuje infarkt i trombozu. Trebalo je proći deset godina i uraditi bezbroj novih istraživanja da se u zdravstvenim krugovima ukloni stigma s HRT-a i da ginekolozi počnu ponovo vjerovati u nužnost korištenja HRT-a kod žena u menopauzi. Kod nas nažalost strah od HRT-a još uvijek postoji.  

“Ne treba se igrati s tim hormonima!”

Kad iz primjera svojih najbližih članica familije spoznate kako žene u menopauzi imaju ogromne zdravstvene probleme, od mentalnog zdravlja, kardiovaskularnih tegoba, borbe s prekomjernom kilažom, propadanjem koštane i mišićne mase, degenerativnim kognitivnim procesima, slabljenjem seksualne funkcionalnosti koja vodi potpunom gašenju seksualnog života, onda shvatite koliko je za ženu važno što duže menstruirati, što kasnije ući u menopauzu i tako spriječiti da žene trpe strašne posljedice uslijed preranog gubitka svoje reproduktivne sposobnosti. Ginekolozi i endokrinolozi su još prije više od pola vijeka shvatili da je estrogen koji se producira u našim jajnicima jednako i kardioprotektivan i neuroprotektivan, da čuva ukupno zdravlje žene, normalizira homeostazu ženinog organizma, ne dozvoljava kognitivnu degeneraciju i da je vrlo važno u menopauzi estrogen adekvatno i pravovremeno nadomjestiti. U trenutku kad žena zvanično uđe u menopauzu, nakon što je proteklo više od godinu dana od posljednje menstruacije, estrogen je nužno nadomjestiti ili suplementacijom prirodnog estrogena iz biljnog svijeta ili u obliku različitih kombinacija s progesteronom u hormonalnoj nadomjesnoj terapiji (oralne forme, flasteri, vaginalni gelovi, prsteni i sl.)

Ali znate onu našu čuvenu pseudo naučnu, da ne kažem mahalsku, tvrdnju: 

“Ne treba se igrat’ s hormonima!” Dakle, sjedi i šuti. I trpi. I valunge, i promjene raspoloženja, i visceralnu masnoću oko trbuha i na bokovima, i suhoću oka, i suhoću vagine, i nedostatak libida, i urinarnu inkontinenciju, i to što zaboravljaš, ne znaš “jesi l’ ono pošla il’ si tek došla”, i štrecanje u koljenima, i to što su ti mišići ispuhali, a lice se “objesilo”… Trpi. Proći će.

Od majki, tetki, strina, komšinica, kolegica, prijateljica uglavnom ćemo čuti istu mantru: “Samo nemoj nikakve tablete piti. Šta će ti ta hemija? Samo će proći. I naše nane nisu ništa koristile pa su preživjele.”

Jesu, preživjele su, ali kakvu su kvalitetu života imale? Znamo li mi da danas imamo žensku populaciju koja prosječno živi 15-20 godina duže od muškaraca? I da nam se globalno svima produžio vijek življenja, i binarnima i nebinarnima? Znamo li da što duže imamo prisutan estrogen u našem organizmu, bilo egzogeni ili endogeni, duže ćemo živjeti? Znate li da se granica za perimenopauzu spustila na 36, 37 godina, a da perimenopauza prosječno traje 7-10 godina, prije nego što žena uđe u menopauzu? Znači li to da ako u menopauzu uđemo s 50 godina i doživimo nekih 80 godina s perimenopauzalnim i menopauzalnim tegobama ćemo živjeti 40-45 godina? Bez ikakve nadomjesne terapije? 

Ako ne želite uzimati HRT u obliku pilula, ili unositi egzogeni estrogen putem vaginalnih gelova, prstena ili flastera uvijek imate na raspolaganju prirodne preparate estrogena iz nekih biljnih vrsta. Imat ćete nešto slabije rezultate, nego one s HRT-om, ali to u konačnici ovisi o vašem zdravstvenom stanju, od vaše prehrane, stanja fizičke kondicije, mentalnog zdravlja i drugih faktora. 

Međutim, ono što mene najviše brine na kraju ove priče, a vjerujem i mnoge od vas koje proživljavate svakodnevno ove tegobe, je šta će se desiti kad ja odlučim koji ću oblik estrogenske nadomjesne terapije odabrati i kad shvatim da ga ne mogu nabaviti u našim apotekama, jer nije registriran u BiH. I onda krene nova runda problema: kako i gdje nabaviti preparat, kako ga dopremiti u BiH (jer ga ne možeš ni s receptom online naručiti izvan EU)? I šta onda? 

Istina, ja ću još i naći neki modus, jer sam farmaceutkinja, pa znam šta mi je činiti. Ali šta će učiniti neka od vas, koja ne zna kojim kanalima nabaviti hormonalni preparat? A treba imati na umu da ta nabavka nije jednokratna, jer lijek treba nabaviti svaki mjesec iznova, minimalno 5 godina, koliko ginekolozi preporučuje da koristite HRT? 

E, onda, drage moje, će nam svima umjesto vodiča za menopauzu trebati vodič za preživljavanje.