Stvarateljica/spisateljica – autobiografija na filmu

Autobiografija Mary Shelley prikazana je i u filmu “The Bride of Frankenstein” koji je uokviren pričom o nastanku “Frankensteina” i razgovorom Mary Shelley, Percya Shelleya i Lorda Byrona. Zanimljivo je da u ovom filmu ista glumica – Elsa Lanchester igra i Mary Shelley i Nevjestu. Dok je početak obećavajući u smislu feminističkog impulsa, jer je Mary Shelley okružena muškarcima koji je komplimentuju i pokazuje društveni obrat Amerike 30ih, kada nakon Prvog svjetskog rata žene sve više učestvuju na tržištu rada, taj impuls blijedi pri kraju kako Nevjesta iščezava, a kako je već glumačkim odabirom ustanovljen paralelizam, sa njom, čini se, iščezava i Mary Shelley, kao kreatorka.

Novija biografija je Ken Russelov “Gothic” (1985.). Kada noć u kojem nastaju začeci “Frankensteina” 1816. obradi redatelj poput Kena Russela, koji je poznat po satiričnoj obradi religioznih motiva u filmu “Devils”, dobijemo nadrealnu grozničavu priču koja naizgled vjerno prati biografske podatke, ali su rezultati mnogo iščašeniji. Mary Shelley, njezina polusestra Claire Clairmont, Lord Byron i doktor Polidori, nakon što su čitali “Fantazmogorijanu” i popili znatne količine vina u koje su sipali laudanum, ožive svoje vlastite duhove. Za Mary Shelley to je pobačaj koji je imala i koji je njen duh koji je progoni.

Njezin sin William rodio se 1816., ali je umro 1819. On je bio njeno drugo dijete. Prva kćerka je rođena prerano i umrla je ubrzo nakon rođenja. Druga kćerka je umrla sa dvije godine. Pored toga je imala pobačaj od kojeg je skoro umrla. Samo njezina kćerka rođena 1819. je preživjela. Zanimljivo je da dijete koje Frankenstein ubija u romanu, a koje je mlađi brat Victora Frankensteina, nosi ime Willliam. Tako tema majčinstva (ili njegovog odsustva) postaje vrlo bitna tema u samom Frankensteinu.

Maryina majka, Mary Wollstonecraft, umrla je samo 11 dana nakon što ju je rodila. Shelley stvara roman u kojem njezino Stvorenje također nema majku, i premda pokušavala da nadoknadi svoj izopčenički položaj u društvu čitanjem (kao i Mary) to mu ne uspijeva. Nedostatak pripadanja dovodi do katastofalnih rezultata. Jedna od tema “Frankensteina” koja se nameće ovim čitanjem jeste bitnost roditeljskog (ne samo majčinskog, jer je Stvorenje napušteno i od strane V. Frankensteina) staranja za obrazovanje djeteta. Upozorenje Mary Wollstonencraft da je za društvo od ključne važnosti da žena bude nezavisna i obrazovana, kako bi između ostalog takve osobine prenijela na svoju djecu, odzvanja u Frankensteinu, u kojem ni Victor Frakenstein (kojem majka umire rađajući brata Williama), ni Stvorenje, nemaju takvu vrstu uzora.

Frankensteinova ostavština je iznova oživljavana kroz dvjesto godina postojanja romana. Njegova bitnost, jer sadrži mnoge univerzalne teme koje se mogu smjestiti u određeni savremeni društveni kontekst, je nepobitna. Međutim pitanje je da li su samo Stvorenje i doktor V. Frankenstein zasjenili autoricu i kreatorku ta dva lika? Stvorenje na kraju, ipak ima majku, a to je Mary Shelley. Ona je udahnula život u liminalni karakter, istražujući teme majčinstva, stvaranja i identiteta i osvojila svoje mjesto kao literarni matrijarh. Ono što je dala kao svoj doprinos je matrilinearna linija književnog stvaranja, mogućnost da žene spisateljice i stvarateljice mogu reći da imaju prethodnicu. Njezin pionirski literarni rad inspirirao je generacije spisateljica, uključujući kraljice horora Daphne du Maurier i Shirley Jackson, i kraljice sfa Ursulu Le Guin, Octaviju Butler i Margaret Atwood, koje nastavljaju izazivati društvene norme i nuditi svoja vlastita djela za interpretaciju u različitim medijima.

Preuzeto iz Literary Witches: A Celebration of Magical Women Writers, autorke Taisia Kitaiskaia, ilustracije Katy Horan.