Tamara Šmidling Rođena u Beogradu 1975. Odrastala u novobeogradskim blokovima prije nego što su isti postali vlažni san marketinških gurua. Prelazila rijeku uglavnom da bi išla na košarkaške utakmice i u bioskope. Granice nije prelazila dok nije odrasla. Studirala etnologiju i antropologiju. 2001. prešla važnu granicu i preselila se u Sarajevo na godinu dana. Ostala tamo punih sedamnaest godina. Radila sve i svašta, a tek ponešto od toga pomoglo joj je da preživljava i plaća račune. Interesovala se takođe za sve i svašta, a tek ponešto od toga preraslo je u pravu strast. Ne zna šta da odgovori kad je pitaju kako da je predstave. Feministkinja je, iako se često pita šta to danas tačno znači, aktivistkinja više nije, iako ponekad zažmiri na jedno oko kad je tako predstave. Voli da čita, piše, razgovara sa ljudima i istražuje. Trudi se da bude iskrena drugarica koja drži datu riječ i vjeruje u ljubav, drugarstvo, i, svemu uprkos, bolje sutra.

Kristina Ljevak rođena je 15. juna 1980. u Sarajevu u znaku blizanca, s podznakom u biku i Mjesecom u raku. Za sve uspjehe i neuspjehepo njenom vjerovanju odgovoran je isključivo horoskop. Diplomirala je komparativnu književnost i završila Visoku školu novinarstva Media Plan. Imala je velike snove od kojih se malo koji ostvario. Novinarstvom se bavi od 2000. godine, one iste koja je bila vjesnik velikih promjena koje se nisu dogodile. Bila je urednica u medijima i izdavaštvu, glasnogovornica brojnih projekata u koje je istinski vjerovala ili su joj bili potrebni za preživljavanje. Najdosljednija je u ljubavi prema Zvonu kao oazi nezavisne umjetnost, feminizmu i LGBTI aktivizmu. I dalje vjeruje da ovo društvo ima potencijala da bude bolje, zbog toga je urednica podcasta “Slušaj žene” na portalu Feministika.ba.

Jelena Fužinato

Jelena Fužinato (1984, Prnjavor, BiH) je umjetničke studije započela na Akademiji umjetnosti u Banja Luci. Diplomirala je slikarstvo na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 2009. godine. Od 2012. do 2015. pohađala je postdiplomske studije na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu (Universität der Künste Berlin), na studijskom programu Umjetnost u kontekstu (Kunst im Kontext). Godine 2014. je pohađala program Curating, mediating and managing art na Odsjeku za vizuelne umjetnosti Univerziteta Aalto u Helsinkiju. 

Jelena radi kao slobodna umjetnica, uglavnom u Berlinu, povremeno i u Prnjavoru. Koristi medij crteža, filma i prostorne instalacije te niz aktivnosti i metoda kako bi istražila autoritarne odnose unutar institucija kao što su porodica, škole, muzeji i države. Fužinato se bavi stvarnim događajima, ali koristi spekulacije i fikciju u obradi i predstavljanju tema. Ovaj slojeviti pristup okuplja postojeće reference i fiktivne informacije u stvaranju novih metaforickih predstava. Njene Instalacije su često dugotrajni i multimedijalni projekti sa složenim ishodom koji ohrabruju gledaoce da razmotre odnose i mehanizme snaga upisane u prikazane slike. 

Radi i kao docentica u različitim umjetničkim i obrazovnim institucijama. 2021. imenovana je direktoricom programa kontinuiranog obrazovanja KontextSchule pri Institutu za umjetnost u kontekstu (Institut für Kunst im Kontext) na Univerzitetu umjetnosti u Berlinu

Home

Alma Gačanin (Sarajevo, 23.11.1988. u 05:05 h) živi i radi kao umjetnica, bez obzira na posao koji obavlja u datom trenutku. Njen rad se bazira na istraživanju specifičnosti rada i prekarnosti pojedinih zanimanja za koje je pohađala profesionalne obuke i treninge. Master u edukaciji likovnih umjetnosti je stekla na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na Nastavničkom odsjeku. Bavi se crtežom, performansom, fotografijom i videom. Posebno je zanima pozicija žene u kapitalizmu, biopolitika, teorija vrijednosti i socijalne reprodukcije. Dobitnica je nagrade za najbolju/eg umjetnicu/ka u BiH ZVONO 2022. Predstavljala je BiH na Bijenalu mladih Evrope i Mediterana, u Milanu 2015. Feministkinja je u privatnom životu i u ulogama koje igra kao umjetnica-radnica. U recentnom periodu radila je kao stjuardesa u Saudijskoj Arabiji, dotičući se direktno problema prekarijata i represivnog patrijarhata, propitujući dobar život kroz nešto što smatramo poslom iz snova. Trenutno radi na client facing poziciji za stranu kompaniju. Piše poeziju, te je objavljivala pjesme u časopisima, zbornicima i na internet portalima u BiH i regionu.

https://www.almagacanin.com/

Nataša Prljević je umjetnica čija praksa obuhvata kolaborativne i kolektivne feminističke metode rada spajajući eksperimentalne umjetničke prakse, institucionalnu transformaciju, i radikalnu pedagogiju. Polazeći od kolaža i asemblaža kao konceptualnih okvira, Prljević se fokusira na iscjeliteljski potencijal višeglasja koji nastaje u koliziji medija, dijaloga i zajednice. Jedna je od osnivačica transnacionalne platforme i otvorenog kolektiva HEKLER (New York,, Užice) koji njeguje kritičko i eksperimentalno ispitivanje gostoprimstva i konflikta ukrštajući umjetničke, pedagoške, izdavačke i organizacione strategije. 

Obrazovanje i radno iskustvo je stekla u Srbiji i SAD-u gdje trenutno radi kao part-time predavačica na New School/Parsons School of Art and Design i Brooklyn College. Radila je kao izvršna asistentica i kustosica na umjetničkom rezidencijalnom programu Residency Unlimited u New Yorku (2016–2019). Putanjama povreda, migracija, radoznalosti, prijateljstava, zaljubljenosti, sestrinstva, porodičnih i komšijskih odnosa, plaćenog i neplaćenog umjetničkog, kustoskog, producentskog i organizatorskog rada, uči, zamišlja i vjeruje u revolucije. Rođena 1986. u Titovom Užicu.

Milena Ivić

Milena Ivić (1995, Novi Sad, Srbija) diplomirala je na Akademiji umjetnosti u Banjaluci. Kroz konceptualne i performativne strategije, ucrtavajući sopstvena iskustva kao i iskustva pretkinja iz majčinske linije, preispituje uticaj kulture i okruženja na formiranje ženske uloge unutar političkih, etnonacionalnih i religijskih konstrukta. Okupiranjem pozicije autoriteta teži da dekonstruiše iluziju da on ne postoji i da imamo potpuno pravo da djelujemo slobodno. Objedinjuje provokativan, društveno angažovan i subverzivan pristup savremenoj umjetnosti. 

Godine 2019. nagrađena je od MSURS-a za najbolji rad na završnoj izložbi Likovnog odsjeka AUBL. Tekst “Čišćenje kao kazna“, nastao unutar radionice pisanja kritike, nagrađuje časopis Bona 2020. godine. Iste godine, njenu prvu samostalnu izložbu u banjalučkoj Galeriji Plus – studiju slučaju, site specific instalaciju “Šta da radimo sa svom ovom slobodom?” MSURS cenzuriše i uklanja. Sa grupom prijateljica pokreće inicijativu SOBA zamišljenu kao tačku povezivanja umjetnica/ka, aktivistkinja/a, teoretičarki/a i izvođačica/a. Fokusirana je na organizovanje događaja, a krajnji cilj je stvaranje otvorenog ateljea (fizičkog prostora za rad i razmjenu) za novi horizontalni model povezivanja koji je fleksibilan i pristupačan, nasuprot krutom, vertikalnom, hijerarhizovanom modelu sa institucijom na vrhu. Trenutno je na master studijima na odsjeku intermedijalnih umjetnosti na banjalučkoj Akademiji. Živi i radi u Banjaluci.

Mario Kikaš je rođen u Mostaru 1987. godine. Doktorand je kulturne sociologije na Univerzitetu Nord u Norveškoj. Bavi se temama iz historije i sociologije rada. Kao predavač sudjelovao je u više neformalnih obrazovnih programa u organizaciji Centra za ženske studije Zagreb, Udruženja za kulturu i umjetnost Crvena, Kustoskog kolektiva BLOK te Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju. Redovno objavljuje tekstove i političke komentare u regionalnim medijima. 

Lana Bastašić rođena je 1986. u Zagrebu, SFRJ. Jedna je od osnivača Škole književnosti Bloom u Barseloni. Napisala je zbirke priča Trajni pigmenti, Vatrometi i Mliječni zubi, zbirku poezije Naivni triptih o Bosni i umiranju, knjigu za djecu Nastja crta sunce, dnevnik Crveni kofer i roman Uhvati zeca. Dobitnica je mnogih regionalnih nagrada za kratku priču uključujući nagrade Ulaznica, Zija Dizdarević i Karver: Odakle zovem. Dobitnica je nagrade za prvu knjigu u ediciji Prvenac SKC Kragujevac i nagrade za prvu knjigu poezije na festivalu Dani poezije u Zaječaru. Osvojila je prvu nagradu Kamernog teatra 55 u Sarajevu za dramu Bajka koju idiot priča i nagradu Targa Centro UNESCO za poeziju. Njen prvi roman, Uhvati zeca, bio je uvršten u najuži izbor za NIN-ovu nagradu. Roman je osvojio nagradu Evropske Unije za književnost, Međunarodnu nagradu Latisana u Italiji, te bio nominovan za Međunarodnu dablinsku nagradu kao i Evropsku nagradu u Holandiji. Preveden je na 20 jezika.

Maša Seničić (rođena u Beogradu, 1990, tada još uvijek SFRJ) posvećena je u svom radu višestrukim oblicima teksta, od poetskih, preko novinarskih i esejističkih, do akademskih. Diplomirala je dramaturgiju i završila master studije Teorije dramskih umetnosti i medija na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gdje trenutno pohađa doktorske naučne studije iz iste oblasti (sa fokusom na studije sjećanja i nove medije), dok takođe učestvuje u nastavi. Seničič je bila dio raznorodnih lokalnih i međunarodnih projekata: kao autorica, moderatorica i koordinatorica na filmu, filmskim festivalima i radionicama; kao dramaturginja i spisateljica, u pozorištu i na radiju; kao glavna urednica i novinarka, u medijima i pri raznorodnim publikacijama. Ko-selektorica je programa Hrabri Balkan (Festival autorskog filma, Beograd), jedna od osnivača i programska direktorica udruženja Filmkultura, te mentorica edukativnih programa ove i drugih inicijativa. Poezija i proza prevođene su joj na oko deset jezika i objavljivane u lokalnim, regionalnim i međunarodnim književnim časopisima, u zbornicima, u antologijama i na online portalima. Za svoju prvu zbirku pjesama, Okean, dobila je nagradu Mladi Dis za 2015. godinu, dok je njena druga knjiga poezije, Povremena poput vikend-naselja (Treći Trg, 2019) osvojila priznanje Dušan Vasiljev. Seničić je trenutno fokusirana na interdisciplinarne projekte koji uporište imaju u poetsko-eksperimentalnom pristupu tekstu; neki od njih realizovani su kao samostalna izložba (Zlatna obala, 2020) ili kao dio kolektivnih izlaganja/izdanja (Kulturni centar Beograda, Institute of Network Cultures, Muzej Jugoslavije i drugi). Knjiga je zanima i kao struktura i kao štampani objekat.

Olga Dimitrijević, rođena 1984. u Beogradu, SFRJ. Napisala drame Moja ti, Narodna drama, Radnici umiru pevajući, Ja često sanjam revoluciju, Samo da se pozdravimo, Drama o kraju sveta… Autorica predstava Crvena ljubav po romanu Aleksandre Kolontaj, Svet bez žena i Sloboda je najskuplja kapitalistička reč (sa Majom Pelević), Lepa Brena prodžekt (sa Vladimirom Aleksićem), Lounli plenet (sa grupom autora), Radio Šabac. Dramaturginja na brojnim predstavama u zemlji i inostranstvu i dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Učesnica Međunarodnog foruma Teatartrefena 2019. Živi i radi između Beograda i Rijeke. Često sanja revoluciju.

Andreja Dugandžić je producentica, istraživačica, feministkinja i samozatajna umjetnica. Živi u Sarajevu i radi u Crvenoj. Već dugi niz godina istražuje istoriju i nasljeđe ženskog antifašističkog pokreta u Jugoslaviji i bavi se njegovim umjetničkim i političkim aplikacijama. Kolažistica je i bivša performerka. Bila je jedna od članica legendarnog benda STARKE i ko-autorica projekta Black Water and her Daughter. Autoimunašica. Zanima se za domaćinstvo.

Boriša Mraović je istraživač, urednik, i stručni programski saradnik u Udruženju Crvena. Obrazovao se u domenu psiholoških i društvenih nauka a potom radi kao istraživač na brojnim istraživačkim projektima u društvenim naukama. Objavio je više naučnih članaka, priloga u zbornicima i publicističkih tekstova. Radio je u različitim kapacitetima na istraživačkim,  publicističkim i edukativnim projektima u oblasti politike, društvene analize, političkog obrazovanja, arhitekture i urbanizma, kulture te savremene umjetnosti.  Svaštaroš je, nedisciplinovani istraživač i vječiti amater.

Davorka Turk

Alma Midžić, nezavisna istraživačica rođena 1984. godine u Bihaću. Završila je Politologiju, potom magistrirala na temu zajedničkih dobara i društvenih pokreta. Trenutno piše završni rad “Vodosnabdijevanje u tranziciji” na interdisciplinarnom master programu “Zaštita od prirodnih katastrofa”, najperspektivnijem studiju koji je do sad pohađala. Ima dugogodišnje iskustvo pružanja podrške lokalnim inicijativama te monitoringa rada organa javne uprave. Odnedavno ima priliku da iskustva s terena prenosi kroz rad na prijedlogu politika iz oblasti zaštite okoliša i participacije. Aktivno sudjeluje u borbama protiv raznih oblika eksploatacije prirodnih resursa u Bosni i Hercegovini. Kaže da se oduvijek htjela baviti politikom, smatra da se bavi političkim radom iako nije članica niti jedne političke partije. Teme o kojima uživa da čita i voli da piše su zajednička dobra, upravljanje resursima i društvena kontrola (s posebnim naglaskom na vodu), lokalna samouprava, učešće u donošenju odluka te društvena i ekološka održivost.

Danijela Dugandžić Žena koja uživa povezivati, otkrivati i djelovati unutar različitih društvenih polja, polazeći uvijek iz feminističkih vrijednosti i solidarnosti. Za nju, feminizam je način življenja i bivanja sa drugima. U različitim ulogama koje je život nametnuo, uspjela je naučiti ponešto o politici, feminizmu, drugarstvu, učestvovanju, djelovanju, akciji, strasti, borbi, kolaborativnom radu, umjetnosti, produkciji, te biti, tragati, razgovarati, učiti i dijeliti znanje. Jedna je od osnivačica Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA i članica feminističkog kustoskog kolektiva Red Mined. Sarajka, rođena 1976. u Mariboru, Jugoslavija.

Lala Raščić (rođena 1977. u Sarajevu, BIH) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i pohađala je poslijediplomski rezidencijalni program pri Rijksakademie u Amsterdamu. Raščić je suvremena umjetnica koja kroz video performanse, žive izvedbe, instalacije, objekte, i crtež istražuje različite obrasce materijalne i nematerijalne kulture u građenju narativa. Njezini interesi istovremeno su usmjereni ka suvremenim i povijesnim pripovjedačkim praksama, složenim sustavima proizvodnje znanja, kao i folklornim formama i mitologiji. Njezin rad nastanjuje prostor između koncepta i teatralnosti, često konfrontirajući oblike visoke kulture sa popularno-medijskim i tradicionalnim kulturnim izričajima kroz kritičku, poglavito feminističku, poziciju. Uopćeno, njezin rad obuhvaća pitanja estetike, feminizma, historizacije i umjetničke produkcije kroz kontinuirane, interdisciplinarne, i modularne projekte. Utemeljena u narativnom i bazirana na subverziji civilizacijskih općih mjesta Raščić istražuje transformativni potencijal istih u kontekstu suvremenih ontologija i nestabilnih realnosti. Kroz insistirajuće propitivanje autoriteta govora, znanja i činjenja, u njezinom radu—bilo to recitiranje monologa ili posvećivanje zanatskoj praksi—izvedba je uvijek emancipatorni čin. Raščić aktivno izlaže u regiji i internacionalno od 1998. na nizu samostalnih i skupnih izložbi. Boravila je na rezidencijalnim programima pri Museumsquartier, Q21, Beč; Platform Garanti, Istanbul;  KulturKontakt, Beč; i Cite des Arts, Pariz. Raščić je dobitnica nagrada Future of Europe, Leipzig; prve otkupne nagrade T-HT i MSU, Zagreb, a bila je i finalistica HenkelArtAward. Od 2009. do 2017. je bila članica kolektiva Good Children Gallery iz New Orleansa. Članica je HDLU-a i HZSU-a u Zagrebu i organizacije CRVENA sa kojima administrira i vodi rezidencijalni program Nona Residency u svom ateljeu u Sarajevu.

Tijana Okić je filozofkinja i feministica. Studirala je na univerzitetima u Sarajevu, Scuola Normale Superiore di Pisa i univerzitetu u Tübingenu. Doktorirala je filozofiju na klasi humanističkih znanosti, Scuola Normale Superiore di Pisa pod mentorstvom jednog od najznačajnijih talijanskih suvremenih filozofa. Sa Andrejom Dugandžić 2016. uredila je zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava. Prevode i tekstove objavljuje u domaćim i stranim časopisima. Već dugi niz godina čanica je inicijative CADTM (Komisija za otpis duga zemljama Trećeg svijeta). Sa grupom uglednih intelektualaca i aktivista sudjelovala je u izradi Manifesta za novi narodni internacionalizam u Europi, te Manifesta internacionalne ljevice: utjecaj europskih politika na globalni Jug i potencijalne alternative.

Fuada Milisavljević Miller je ekonomistica sa specijalizacijom u ekonomskom, regionalnom i poslovnom planiranju. Rođena je u Sarajevu 1962. godine, studirala je ekonomiju u Zagrebu, Ljubljani i Parizu. Do 1990. je radila kao saradnica Sektora za društveno-ekonomsko planiranje Zavoda za planiranje razvoja Grada Sarajeva. Od 1991. godine živi u SAD-u. Tamo je radila je kao ekonomistica i konsultantica za brojne privatne kompanije i javne institucije i bila je dugogodišnja saradnica Kalifornijskog državnog Univerziteta, Monterey Bay kao stručnjakinja iz prakse. Od 2019. godine je u penziji. Nema slobodnog vremena ali ima svo vrijeme. Piše, priča, puši, psuje. Živi s drugom u kolibi pored jezera, ima psa, dvije mačke, djecu i unuke.

Tamara Zablocki rođena je u Zenici, stasavala u Sarajevu, a danas živi u Ljubljani. Drži se okvira Jugoslavije. Diplomirala je na Odsjeku za komparativnu književnost i Katedri za historiju umjetnosti Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Duže od decenije radila je kao slobodna novinarka (kako to gordo zvuči) za različite medije u Bosni i Hercegovini te Srbiji, između ostalih za Media.ba, Diskriminacija.ba, Prometej.ba, Lgbti.ba, Urban magazin i Voice.org.rs. Još i danas tu i tamo nešto napiše. U svom novinarskom radu posvećena je temama feminizma, marginalizovanih skupina te radničkih prava. U slovenačkoj organizaciji Društvo SOS telefon za žene i djecu – žrtve nasilja radi na području sprečavanja nasilja nad ženama i djecom. Bivanje feministkinjom joj je kao disanje. Ljevičarka je – normalno. Najviše uživa u društvu pasa i književnosti koju ispisuju autorice.

Milica Pralica rođena 1991. Godine u Bosanskoj Dubici, sada Dubičanka sa decenijskom banjalučkom adresom. Diplomirala je novinarstvo i komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Od 2012. godine aktivno djeluje u Udruženju građana Oštra Nula, čija je predsjednica od 2017. godine. Bila je jedna je od članica Organizacionog odbora prve i druge Bh. povorke ponosa. Žena je koja je u slobodno vrijeme igrala fudbal i plesala tango, a sada planinari. Građanska aktivistkinja, feministkinja i novinarka. Nesuđena balerina koja dobro kuva, a još bolje jede. Vrlo tolerantna osoba, ali intolerantna na određenu hranu.

Emina Žuna je rođena u Jajcu 1981. Tokom rata je odrastala u izbjeglištvu mijenjajući škole kao čarape. Zbog toga joj taksisti iz različitih bh. gradova danas ne mogu lokalizirati govor i po pravilu fule i grad i kanton. Paralelno je studirala psihologiju te komparativnu književnost i bibliotekarstvo, ambiciozno završivši oba fakulteta u roku. Tražila je na drugom ono što nije bilo na prvom, i obratno. Poslije njih se neko vrijeme drži samo književnosti pa studira Evropsku književnost u Francuskoj, Italiji i Grčkoj, praveći stalne uporedbe, kako između njih, tako i između njih i BiH te svog mjesta u svakoj od njih. Na kraju se ipak vraća u domovinu, okrenuvši se i psihologiji te završava edukaciju iz psihoterapije. Danas radi u privatnom savjetovalištu i može se reći da se konačno skrasila, pronašavši posao koji joj odgovara. Prije njega radila je u školi, u domu zdravlja, bavila se prevođenjem, te je kao freelancerica ispisala veliki broj tekstova za domaće medije. I jedino što joj je predstavljalo konstantu tokom ovog vremena različitih edukacija, adresa i poslova, bilo je pisanje proze. Autorica je nagrađivanih kratkih priča i romana u koje je ugrađen feministički svjetonazor koji posjeduje još od prije nego što je saznala da se tako zove.

Jelena Kalinić je diplomirani biolog i Master komparativne književnosti, naučna novinarka, naučni komunikator i naučna bloggerica. Piše za više medija o nauci i bila je učesnica niza panela i konferencija o naučnom novinarstvu. Osnivačica je naučnog portala Quantum of Science i websitea za informisanje o vakcinama, Vakcine.ba, Youtube kanala Quantum of Science te Udruženja Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet”. Fokusirana je na izvještavanje o nauci, borbu protiv pseudonauke i lažnih vijesti, posebno onih o vakcinama, te komuniciranje nauke građankama i građanima, naročito mladima. Zanima je odnos nauke, politike, demokratije i društva te istorija i filozofija nauke. Zagovornica je jačanja naučne pismenosti. U Leidenu je 2022. godine osvojila 2. mjesto u izboru za Evropskog naučnog novinara godine, koje organizira Evropska federacija naučnih novinara.

Marija Ristić je doktorica medicine, kreatorica i istraživačica. Rođena je u Čačku 1991. godine. Živi u Njemačkoj, supruga je i majka dva dječaka, sa još jednim na putu. Priroda čovečijeg, a naročito ženskog tijela je nešto što je posebno fascinira. Medicinom se bavi tako da ne odvaja duh i tijelo, jer je čovek cjelina. Stoga je i stvorila fitnes program za žene #jakakaokeva koji je jedini fitnes program sa holističkim pristupom tijelu, ujedno i terapijski program za sve zdravstvene probleme koji su sveopšte prihvaćeni kao normalni. Strastvena je edukatorica u oblasti najintimnije sfere zdravlja žena, čime se takođe bavi držeći edukativne seminare.

Belma Buljubašić rođena je 1983. u Sarajevu. Profesorica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i na Akdemiji likovnih umjetnosti u istom gradu. U Beogradu pohađa svoj drugi doktorski studij na Odjeljenju za etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu. Urednica je naučnog časopisa Socijalne studije koji izdaje Fakultet političkih nauka Sarajevo, i regionalnog online časopisa Res Publica. Članica je redakcije online magazina Novi plamen. Za sebe tvrdi da je najveća obožavateljka serije Bolji život na prostoru nekadašnje Jugoslavije, obožava Semku Sokolović Bertok u svakoj ulozi i prati Lepu Brenu na društvenim mrežama.

Delila Hasanbegović Vukas je pravnica i borkinja za ljudska prava. Radi kao programska koordinatorica u Sarajevskom otvorenom centru gdje se bavi zagovaranjem adekvatanog pristupa transrodnih i interspolnih osoba zdravstvenoj zaštiti (medicinskoj prilagodbi spola) i pravnoj promjeni spola u Bosni i Hercegovini. Koordinira regionalizaciju inkluzivne psihosocijalne podrške i zaštite mentalnog zdravlja LGBTIQ osoba u BiH. Takođe, polja interesovanja i aktivizma su joj rodna ravnopravnost u području rada, usklađivanja privatnog i poslovnog života, kao i seksualna i reproduktivna prava žena. Zodijačka kombinacija možda (rak-bik-škorpija), a možda i životno iskustvo joj daju osobine naivnosti, empatije, povjerenja u svakoga i sve, povremene melankolije, vječite brige za pravdu i pravičnost. Ogromna preokupacija joj je feministička kritika svakodnevnice – društvenih, političkih, ekonomskih i drugih društvenih odnosa. Zaljubljena u horsko pjevanje, iskrena drugarstva, humor, prirodu i svog partnera. Osjećat će se spokojno i pobjednički kada prestane udovoljavati “standardima ljepote”, kada ljudi izađu iz okova društvenih očekivanja i konvencija, kada kontracepcija bude besplatna i dostupna za sve, kada muškarci i žene budu jednako doprinosili domaćinstvu i brizi o djeci, a ženski rad u kući bude plaćen. Lična želja joj je da plakanje ne bude percipirano kao znak slabosti. Još uvijek teško nalazi trenutke za kvalitetan odmor i razbibrigu, ali se trudi.

Svjetlana Nedimović, urednica virtualne čitaonice Riječ i djelo. Do penzije koju neće imati – na službenom putu u Sarajevu.

Danijela Majstorović (MA 2003, Ohio University; PhD 2006 Univerzitet u Banjoj Luci) redovna je profesorica engleske lingvistike i kulturoloških studija na Odsjeku za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci. Od 2019. do 2021. bila je stipendistkinja Fondacije Humboldt za napredne istraživače na Univerzitetu u Giessenu i tokom ovog perioda proučavala je migrante trećeg talasa iz Bosne i Hercegovine u Njemačkoj. Tokom 2006. godine boravila je na Univerzitetu Lancaster u svojstvu gostujuće istraživačice, a između 2012. i 2013. na UCLA kao dobitnica Fulbrightove stipendije. Tokom 2013. i 2014. godine bila je postdoktorantkinja Kanadskog istraživačkog direktora (CRC) za kulturološke studije na Univerzitetu u Alberti, te 2016. gostujuća istraživačica na Univerzitetu u Indijani. Bavi se kritičkom analizom diskursa, kvalitativnim društvenim istraživanja, jugoslovenskim studijama i migracijama, a teorijski je zanimaju marksizam, kritička i feministička teorija kao i postkolonijalna i dekolonijalna kritika i teorija. Objavila je preko 30 naučnih članaka i nekoliko knjiga: koautorica je knjige Youth Ethnic and National Identity in Bosnia and Herzegovina (Palgrave, 2013), autorica je Diskursa periferije (Biblioteka XX vek, Beograd) kao i monografije Diskurs, moć i međunarodna zajednica (Filološki fakultet u Banjoj Luci, 2007). Uredila je zbornike: Living with Patriarchy: Discursive Construction of Gendered Subjects Across Cultures (John Benjamins, 2011), U okrilju nacije (CKSP Banja Luka, 2011) i Kritičke kulturološke studije u postjugoslovenskom prostoru (Banja Luka, 2012). Njenu najnoviju knjigu Discourse and Affect in Post-socialist Bosnia and Herzegovina: Peripheral Selves objavio je Palgrave 2021. godine.

Uskoro.

Sonja (Mišković) Dujmović je viša naučna saradnica u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu. Bavi se društveno-političkom i kulturnom historijom Bosne i Hercegovine u periodu Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine SHS / Jugoslavije, posebno pitanjem elita, građanstva, fenomenima nacionalnog i rodnog identiteta, kolektivnog sjećanja, te položajem marginalnih grupa. Do sada je objavila dvije knjige: U ogledalu promjena – srpsko građanstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1941. (2019) i Pod državnim okriljem. Istorija djetinjstva u Bosni i Hercegovini 1878-1941. (2021).

Uskoro.

Jadranka Ćuzulan živi u Sarajevu, Dalmacija joj je “druga kuća”. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (Komparativna književnost i Filozofija). Magistrantica Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu (Rodne studije). Radila je kao novinarka oko 5 godina na temama ljudskih prava. Nakon toga je radila kao bibliotekarka. Već više od 10 godina se bavi aktivizmom vezanim za prava manjina, kulturu i osvješćenu upotrebu tehnologije. Držala je nekoliko predavanja koja su tematizirala feministički pogled na tehnologiju i vizuelne umjetnosti. Uže polje interesa su joj posthumanizam, žanrovska književnost sa posebnim naglaskom na utopiju/distopiju i “écriture féminine”. Priprema knjigu kratkih proznih formi. Podznak u Škorpiji. Voli horror filmove iz 70-ih.

Biljana Kašić je feministička teoretičarka i aktivistkinja koja se u svom dugogodišnjem profesorskom i pedagoškom radu zalagala za kritičko promišljanje znanosti, interdisciplinarnost i epistemološki aktivizam. Uz to što je kao redovna profesorica predavala na odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru,    izlaganja je imala na mnogim sveučilištima u  Hrvatskoj i svijetu te  vodila više znanstveno-istraživačkih  projekata na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Osobno ili u suautorstvu objavila je  i uredila desetak knjiga i studija, te napisala niz znanstvenih radova  o ženskostudijskim i  feminističkim temama,  postkolonijalnoj teoriji i problemima etike, nenasilja i kulture otpora. Jedna je od osnivačica Centra za ženske studije u Zagrebu,  članica uredničkog odbora časopisa Treća  i  izdavačkog međunarodnog savjeta pri Università degli Studi di Napoli “L’Orientale”.

Ayelén Branca (1991, Córdoba, Argentina). Članica je društveno-političke organizacije Marabunta i sindikalna delegatkinja Državnog radničkog udruženja ispred CONICET-a. Završila je filozofiju na Univerzitetu u Córdobi i doktorantkinja je na Fakultetu za društvene znanosti pri Centru za napredne studije Univerziteta u Córdobi. Njen istraživački interes obuhvaća marksističku teoriju ovisnosti. Dio je Radne grupe CLASCO – marksizam i otpor na globalnom jugu i Kolektiva Al Borde, interdisciplinarne akcijske istraživačke grupe sa sjedištem pri UNLP-u. Također, radi na Katedrama za političku ekonomiju pri Fakultetu za filozofiju i humanistiku i Fakultetu za društvene znanosti. Radila je u srednjoj školi kao profesorica filozofije i članica je stručnog i istraživačkog projekta Filozofiranje s djecom.

Katarina Milivojević je rođena u Beogradu 1995. godine. Završila je osnovne studije sociologije na Filozofskom fakultetu, a zatim i master studije socijalne politike na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Pohađala je i više neformalnih programa obrazovanja, a kao najuticajnije za razvoj njenih stavova i uverenja ističe program ženskih studija u organizaciji Centra za ženske studije, kao i studije socijalizma u organizaciji Centra za politike emancipacije u Beogradu. Interesuje se za teme koje se tiču feminizma, socijalne i ekološke pravde i dostojanstvenog rada. Od 2022. godine autorka je za portal ,,Mašina’’.

Anna Manzon. Rođena 1995. godine, većinu vremena živjela na granici između Italije i Francuske. Znatiželjna istraživačica i aktivistkinja, nošena osjećajem sestrinstva. Završila je antropologiju i master studije međunarodnih odnosa u Torinu te Demokraciju i ljudska prava na Univerzitetu u Sarajevu. Zanimaju je studije o granicama iz materijalne i simboličke perspektive, tranzitne migracije, postkonfliktna dinamika i tranzicija u postsocijalističkim državama. Posebno se zanima za političke procese u jugoistočnoj Evropi, najprije Bosni i Hercegovini. Zaljubljena u Balkan sa sve njegovim složenim procesima. Na osnovnim studijama radila je diplomski na društvenim posljedicama tranzicije u Zavidovićima, a na masteru završila sa radom „Alternativni prostori, prakse participacije i horizontalnost u suvremenom Sarajevu“

Letícia Vella je članica Feminističkog kolektiva Seksualnost i zdravlje

Darko Vujica rođen je 1995. godine u Kiseljaku. Živi u Sarajevu. Obrazovao se na univerzitetima u Travniku, Sarajevu, Barceloni i Granadi u oblastima psihologije, pedagogije i sociologije. Radi kao društveni istraživač u Udruženju Crvena. Uvjereni je komunist bez partije. Zanimaju ga teorija ideologije, nacionalizam, psihoanaliza, suvremena društvena i politička historija Španjolske i socijalističke Jugoslavije i još dosta drugih stvari. Voli čitati i pisati. Pokušao je ali nije uspio da se odvikne od nogometa. San mu je da jednoga dana postane penzioner.

Lejla Kalamujić rođena je 1980. godine u Sarajevu. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu je diplomirala filozofiju i sociologiju. Autorica je zbirki priča “Anatomija osmijeha”, “Zovite me Esteban” i “Požuri i izmisli grad”. Pored toga, objavila je i zbirku drama pod nazivom “Šake pune oblaka”. Priče i drame su joj prevedene na nekoliko stranih jezika.

Lamija Begagić (Zenica, 1980) Diplomirala je južnoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Autorica je tri zbirke kratkih priča: Godišnjica mature (Sarajevo – Beograd, 2005.), Jednosmjerno (Beograd, 2010.), Bolji mi (Sarajevo – Beograd, 2019.), romana U zoni (Beograd, 2015.) te dvije knjige za mlađu publiku: 22 dvostiha o dvonošcima (Beograd, 2020.) i Furam feminizam (u koautorstvu s Marinom Veličković -Sarajevo – Beograd, 2016.). Članica je redakcije i stalna autorica magazina za pravednije obrazovanje Školegijum i Portala slobode Nomad. Živi u Sarajevu gdje radi kao edukatorica i osnivačica Udruženja za kreativnu podršku odgoju i obrazovanju djece Klikeri gdje s osnovcima radi na rodnim i književnim programima.

Selma Delić je rođena 1983. godine u Sarajevu. Diplomirala je književnosti naroda Bosne i Hercegovine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a zatim magistrirala odnose s javnošću na Fakultetu političkih nauka. Radila je u međunarodnoj dobrotvornoj organizaciji, a potom provela deset godina radeći na različitim pozicijama u oblasti event produkcije. Trenutno se okušava u oblasti pisanja sadržaja (content writinga), istražuje fenomen burnouta i dovršava svoj prvi prozni rukopis.

Milica Kravić je diplomirana novinarka. Više od deset godina radila je kao radio i televizijska novinarka na Radio-televiziji Vojvodine u Novom Sadu, gde je izveštavala o ljudskim pravima, radnim pravima i osetljivim temama, za koje je takođe nagrađivana. Pored etičkog novinarstva, jedna je od osnivačica feminističkog festivala Autonomni festival žena – AFŽ i održala je brojne treninge i radionice o etičkom izveštavanju. Autorka je feminističkog radijske emisije “Žena u kutiji” i TV dokumentarca “Osnažena”, koji se bavi fenomenom trgovine ljudima. Članica je grupe “Novinarke protiv nasilja nad ženama” u Srbiji, dobitnica stipendije Milena Jesenska na Institutu za humanističke nauke u Beču, alumnistkinja Fonda za političku izuzetnost – BFPE i urednica sindikalnog biltena KUMA. Trenutno radi kao projektna menadžerka u Zavodu Krog u Ljubljani, Slovenija. ​

Anisa Šerak je rođena kao crvenokosa djevojčica jedne majske nedjelje 1971. u Tuzli. Za sebe voli reći da je žena koja cijeli svoj profesionalni život uspješno operira na dva kolosijeka, s dvije karijere, jednoj kao magistrica farmacije, managerica i nutricionistica, a drugoj u medijskom eko sistemu kao novinarka i urednica.

Odrastala je na sceni vodeći školske priredbe i glumeći na dječjoj pozorišnoj sceni. Svoju je novinarsku karijeru gradila na različitim medijima od TV i radija, novinskih magazina, uređivala je i krojila portale, od nutricionističkog do poslovnog za poduzetnice. Karijeru u farmaceutskoj industriji gradila je 15-ak godina na različitim pozicijama. Nakon što je spoznala tajne internacionalnog korporacijskog biznisa odlučila je završiti MBA u Zagrebu želeći prikupiti znanje iz financija, koje joj je trebalo da sebe usudi zvanično nazvati poduzetnicom. Financije nikad do kraja nije savladala, ali je nabildala svoje samopouzdanje koje joj je pomoglo da skroji svoj prvi start up, prvi bh. laboratorij za proizvodnju bezglutenske grane, No Gluten Lab. Jedna dramatična nesreća na planinarenju umalo ju je koštala života, no uspjela je preživjeti nepreživljivo, ponovo prohodati i postati junakinja iz rubrike “Vjerovali ili ne” svog omiljenog dječjeg časopisa, Politikinog zabavnika. Biznis nažalost nakon nesreće nije preživio još jedan burnout. Dokumentarac o njenoj nesreći i čudesnom preživljavanju još uvijek nije snimljen no knjiga scenarija je u pripremi. Motivacijsku knjigu s odjela self help literature još uvijek vaga bi li napisala, jer ne želi od svog čudesnog iskustva praviti melodramu iz poslijeratnih meksičkih sapunica.

U međuvremenu je, slijedivši svoje prekinute mladalačke snove, postala pionirka podcast scene u BiH pokrenuvši svoj prvi podcast “Kolektiv znanja”. Iako svjesna vrlo pretencioznog imena podcasta željela je poslati javnosti poruku o nužnosti gradnje kolektivnog znanja. Početkom 2024. pokrenula je i drugi podcast “U planinama” nastojeći promovirati planinarenje i GSS u BiH, te potaknuti donošenje Zakona o GSS-u u BiH. Unatoč nemilosrdnoj YT i Meta algoritamskoj ignoranciji, umjesto viralne influenserice utrživog podcast sadržaja na svoju sreću je postala
kraljica kvalitetnih podcasta. Na putu otkrivanja i proučavanja spiritualnih tehnika iscjeljenja postala je i certificirani procesor za PEAT metodu energetske psihologije.

Serijska je poduzetnica po defaultu koja baš nikad ne miruje i uskoro lansira novi poslovni projekat, digitalnu platformu za žene u menopauzi pod nazivom Menotheka.

Marija Ratković piše i ima neke škole. Najviše voli žensko pismo, zato uči francuski. Omiljena boja lihtroza.